< Psalmi 109 >
1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
Bože, slavo moja, nemoj muèati,
2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem.
3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što.
4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim.
5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
6 “Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane.
7 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh.
8 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi.
9 Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica.
10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina.
11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu.
12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove.
13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo.
14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše.
15 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!”
Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji;
16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt.
17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega.
18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove.
19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše.
20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju.
21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me.
22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni.
23 K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce.
24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša.
25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom.
26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio.
28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje.
29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim.
30 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga,
31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu.