Psalmi 108

1 Pjesma. Psalam. Davidov. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.

Ein song, ein salme av David. Mitt hjarta er roleg, Gud, eg vil syngja og lovsyngja, ja, det skal mi æra.

2 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

Vakna, harpa og cither! eg vil vekkja morgonroden.

3 Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,

Eg vil prisa deg millom folki, Herre, eg vil lovsyngja deg millom folkeslagi.

4 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

For di miskunn er stor yver himmelen, og din truskap til dei høge skyer.

5 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Gud, syn deg høg yver himmelen, og di æra yver heile jordi!

6 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

At dei du elskar må verta frelste, hjelp oss med di høgre hand og bønhøyr oss!

7 Bog reče u svom Svetištu: “Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.

Gud hev tala i sin heilagdom. «Eg vil gleda meg, eg vil skifta ut Sikem, og Sukkotdalen vil eg mæla.

8 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

Meg høyrer Gilead til, meg høyrer Manasse til, og Efraim er verja for mitt hovud, Juda er min førarstav.

9 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!”

Moab er mitt vaskefat, på Edom kastar eg skoen min, for Filistarland set eg i med fagnadrop.»

10 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?

Kven vil føra meg til den faste by? Kven leider meg til Edom?

11 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

Hev ikkje du, Gud, støytt oss burt? og du, Gud, gjeng ikkje ut med våre herar.

12 Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!

Gjev oss hjelp mot fienden! for mannehjelp er fåfengd.

13 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.

Med Guds hjelp skal me gjera storverk, og han skal treda ned våre fiendar.