Psalmi 108

1 Pjesma. Psalam. Davidov. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.

Waƙa ce. Zabura ta Dawuda. Zuciyata tsayayyiya ce, ya Allah; zan rera in kuma yi kiɗi da dukan raina.

2 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

Ku farka, garaya da molo! Zan farkar da rana.

3 Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,

Zan yabe ka, ya Ubangiji, a cikin al’ummai; zan rera game da kai cikin mutane.

4 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

Gama ƙaunarka da girma take, bisa fiye da sammai; amincinka ya kai sarari.

5 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

A ɗaukaka ka, ya Allah, a bisa sammai, bari kuma ɗaukakarka ta kasance a bisa dukan duniya.

6 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

Ka cece mu ka kuma taimake mu da hannunka na dama, domin waɗanda kake ƙauna su kuɓuta.

7 Bog reče u svom Svetištu: “Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.

Allah ya yi magana daga wurinsa mai tsarki, “Ciki nasara zan raba Shekem in kuma auna Kwarin Sukkot.

8 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

Gileyad nawa ne, Manasse nawa ne; Efraim shi hulan kwanona, Yahuda ne sandana na sarauta.

9 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!”

Mowab shi ne kwanon wankina, a kan Edom zan jefa takalmina; a bisa Filistiya zan yi kirari cikin nasara.”

10 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?

Wa zai kawo ni birni mai katanga? Wa zai jagorance ni zuwa Edom?

11 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

Ba kai ba ne, ya Allah, kai da ka ƙi mu ba ka kuwa fita tare da mayaƙanmu?

12 Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!

Ka ba mu taimako a kan abokin gāba, gama taimakon mutum banza ne.

13 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.

Tare da Allah za mu yi nasara, zai kuma tattaka abokan gābanmu.