Psalmi 107
1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
Alleluia alleluia. Confitemini Domino quoniam bonus: quoniam in saeculum misericordia eius.
2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
Dicant qui redempti sunt a Domino, quos redemit de manu inimici: et de regionibus congregavit eos:
3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
A solis ortu, et occasu: ab aquilone, et mari.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
Erraverunt in solitudine in inaquoso: viam civitatis habitaculi non invenerunt,
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
Esurientes, et sitientes: anima eorum in ipsis defecit.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum eripuit eos.
7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
Et deduxit eos in viam rectam: ut irent in civitatem habitationis.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiae eius: et mirabilia eius filiis hominum.
9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
Quia satiavit animam inanem: et animam esurientem satiavit bonis.
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
Sedentes in tenebris, et umbra mortis: vinctos in mendicitate, et ferro.
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
Quia exacerbaverunt eloquia Dei: et consilium Altissimi irritaverunt.
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Et humiliatum est in laboribus cor eorum: infirmati sunt, nec fuit qui adiuvaret.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum liberavit eos.
14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Et eduxit eos de tenebris, et umbra mortis: et vincula eorum dirupit.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiae eius: et mirabilia eius filiis hominum.
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Quia contrivit portas aereas: et vectes ferreos confregit.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
Suscepit eos de via iniquitatis eorum: propter iniustitias enim suas humiliati sunt.
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
Omnem escam abominata est anima eorum: et appropinquaverunt usque ad portas mortis.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum liberavit eos.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Misit verbum suum, et sanavit eos: et eripuit eos de interitionibus eorum.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiae eius: et mirabilia eius filiis hominum.
22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
Et sacrificent sacrificium laudis: et annuncient opera eius in exultatione.
23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
Qui descendunt mare in navibus, facientes operationem in aquis multis.
24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
Ipsi viderunt opera Domini, et mirabilia eius in profundo.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
Dixit, et stetit spiritus procellae: et exaltati sunt fluctus eius.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
Ascendunt usque ad caelos, et descendunt usque ad abyssos: anima eorum in malis tabescebat.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
Turbati sunt, et moti sunt sicut ebrius: et omnis sapientia eorum devorata est.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum eduxit eos.
29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
Et statuit procellam eius in auram: et siluerunt fluctus eius.
30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
Et laetati sunt quia siluerunt: et deduxit eos in portum voluntatis eorum.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiae eius: et mirabilia eius filiis hominum.
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
Et exaltent eum in ecclesia plebis: et in cathedra seniorum laudent eum.
33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
Posuit flumina in desertum: et exitus aquarum in sitim.
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
Terram fructiferam in salsuginem, a malitia inhabitantium in ea.
35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
Posuit desertum in stagna aquarum: et terram sine aqua in exitus aquarum.
36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
Et collocavit illic esurientes: et constituerunt civitatem habitationis.
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
Et seminaverunt agros, et plantaverunt vineas: et fecerunt fructum nativitatis.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
Et benedixit eis, et multiplicati sunt nimis: et iumenta eorum non minoravit.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
Et pauci facti sunt: et vexati sunt a tribulatione malorum, et dolore.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Effusa est contentio super principes: et errare fecit eos in invio, et non in via.
41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
Et adiuvit pauperem de inopia: et posuit sicut oves familias.
42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
Videbunt recti, et laetabuntur: et omnis iniquitas oppilabit os suum.
43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
Quis sapiens et custodiet haec? et intelliget misericordias Domini?
