Psalmi 107
1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
Alleluja. Confitemini Domino, quoniam bonus, quoniam in sæculum misericordia ejus.
2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
Dicant qui redempti sunt a Domino, quos redemit de manu inimici, et de regionibus congregavit eos,
3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
a solis ortu, et occasu, ab aquilone, et mari.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
Erraverunt in solitudine, in inaquoso; viam civitatis habitaculi non invenerunt.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
Esurientes et sitientes, anima eorum in ipsis defecit.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum eripuit eos;
7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
et deduxit eos in viam rectam, ut irent in civitatem habitationis.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
Quia satiavit animam inanem, et animam esurientem satiavit bonis.
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
Sedentes in tenebris et umbra mortis; vinctos in mendicitate et ferro.
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
Quia exacerbaverunt eloquia Dei, et consilium Altissimi irritaverunt.
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Et humiliatum est in laboribus cor eorum; infirmati sunt, nec fuit qui adjuvaret.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur; et de necessitatibus eorum liberavit eos.
14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Et eduxit eos de tenebris et umbra mortis, et vincula eorum dirupit.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
Quia contrivit portas æreas, et vectes ferreos confregit.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
Suscepit eos de via iniquitatis eorum; propter injustitias enim suas humiliati sunt.
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
Omnem escam abominata est anima eorum, et appropinquaverunt usque ad portas mortis.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum liberavit eos.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Misit verbum suum, et sanavit eos, et eripuit eos de interitionibus eorum.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
Et sacrificent sacrificium laudis, et annuntient opera ejus in exsultatione.
23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
Qui descendunt mare in navibus, facientes operationem in aquis multis:
24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
ipsi viderunt opera Domini, et mirabilia ejus in profundo.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
Dixit, et stetit spiritus procellæ, et exaltati sunt fluctus ejus.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
Ascendunt usque ad cælos, et descendunt usque ad abyssos; anima eorum in malis tabescebat.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
Turbati sunt, et moti sunt sicut ebrius, et omnis sapientia eorum devorata est.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur; et de necessitatibus eorum eduxit eos.
29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
Et statuit procellam ejus in auram, et siluerunt fluctus ejus.
30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
Et lætati sunt quia siluerunt; et deduxit eos in portum voluntatis eorum.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
Et exaltent eum in ecclesia plebis, et in cathedra seniorum laudent eum.
33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
Posuit flumina in desertum, et exitus aquarum in sitim;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
terram fructiferam in salsuginem, a malitia inhabitantium in ea.
35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
Posuit desertum in stagna aquarum, et terram sine aqua in exitus aquarum.
36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
Et collocavit illic esurientes, et constituerunt civitatem habitationis:
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
et seminaverunt agros et plantaverunt vineas, et fecerunt fructum nativitatis.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
Et benedixit eis, et multiplicati sunt nimis; et jumenta eorum non minoravit.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
Et pauci facti sunt et vexati sunt, a tribulatione malorum et dolore.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Effusa est contemptio super principes: et errare fecit eos in invio, et non in via.
41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
Et adjuvit pauperem de inopia, et posuit sicut oves familias.
42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
Videbunt recti, et lætabuntur; et omnis iniquitas oppilabit os suum.
43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
Quis sapiens, et custodiet hæc, et intelliget misericordias Domini?
