Psalmi 107
1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
E MILILANI aku ia Iehova, no ka mea, ua maikai ia; Ua mau loa no hoi kona lokomaikai.
2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
E olelo mai no ka poe i hoolapanaiia e Iehova, Ka poe hoi ana i hoolapanai ai, mai ka lima mai o ka enemi.
3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
No ka mea, ua hooili mai oia ia lakou mai na aina mai, Mai ka hikina, a me ke komohana mai, E mai ke kukulu akau, a mai ke kai mai.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
Kuewa wale lakou ma ka waonahele, Ma ke ala waoakua hoi; Aole i loaa ia lakou ke kulanakauhale kahi e noho ai.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
Pololi iho la lakou, a makewai hoi, A maule ko lakou uhane iloko o lakou.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
Alaila, kahea aku lakou ia Iehova iloko o ko lakou pilikia, A hoopakele mai oia ia lakou i ko lakou popilikia ana.
7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
Alakai mai la oia ia lakou ma ke ala pono, I hiki ai lakou i ke kulanakauhale, kahi e noho ai.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
E mililani aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
No ka mea, nana no i hookena i ka uhane makewai, A nana hoi i hoomaona i ka uhane pololi i ka maikai.
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
O ka poe i noho ma ka pouli, ma ka malu hoi o ka make, A paa no hoi i ka popilikia a me ka hao;
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
No ka mea, ua kipi lakou i na olelo a ke Akua, A ua hoowahawaha i ke ao ana mai o ka Mea kiekie;
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Alaila hookulou oia i ko lakou naau i ka luhi, Hina iho la lakou ilalo, aohe mea nana e kokua.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Alaila, hea aku lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoola mai oia ia lakou i ko lakou popilikia ana.
14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
Hoopuka mai la oia ia lakou mailoko mai o ka pouli a me ka malu o ka make, A uhai hoi i ko lakou mea i paa ai.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
E hoalohaloha aku na kanaka ia Iehova, no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
No ka mea, ua wawahi oia i na pani keleawe o na pukapa A ua uhai no hoi oia i na kaola kipuka hao.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
O ka poe i lalau ma ka aoao o ka poe hewa, A me ka lawehala, ua hoopilikiaia lakou.
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
Hoopailua no ko lakou uhane i na mea ai a pau; A hookokoke no lakou i na pukapa o ka make.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Alaila, hea aku no lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoola mai no oia ia lakou i ko lakou popilikia.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
Haawi mai la oia i kana olelo, a hoala iho la ia lakou, A hoopakele no hoi ia lakou, mai ko lakou lua aku.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
E hoalohaloha aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
E mohai aku no hoi lakou i ka mohai o ke aloha, A e hoike aku i kana mau hana me ka hauoli.
23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
O ka poe iho ilalo i ka moana, ma na moku, A hana i ka hana ma na moana nui;
24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
Ua ike no keia poe i na hana o Iehova, A mo kana mau mea kupanaha ma ka hohonu.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
No ka mea, olelo wale mai oia, a hoala i ka makani kupikipikio, A piipii aku la na ale.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
Pii aku la lakou i ka lani, a iho ilalo i ka hohonu: A hehee ko lakou uhane i ka ino.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
Hikaka lakou i o, a ia nei, a kunewanewa hoi e like me ke kanaka ona, A pau wale aku no ko lakou akamai.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
Alaila, hea aku lakou ia Iehova i ko lakou pilikia ana, A hoopakele mai oia ia lakou, mailoko mai o ko lakou popilikia.
29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
Hoolilo no oia i ka ino i pohu, A malie loa iho la na ale.
30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
Alaila, lealea lakou, no ka mea, ua malie; A hoopae no oia ia lakou ma ke awa a lakou e makemake ai.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
E mililani aku na kanaka ia Iehova no kona lokomaikai, A no kana mau hana kupanaha i na keiki a kanaka!
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
E hapai no hoi ia ia ma ka ahakanaka, A e halelu aku ia ia ma ke anaina o ka poe kahiko.
33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
Hoolilo no oia i na muliwai i waonahele, A me na waipuna i aina maloo;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
A me ka aina hua nui, i aina hua ole, No ka hewa o ka poe e noho ana malaila.
35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
A hoolilo no hoi oia i ka waonahele, i wai lana, A me ka aina maloo hoi i wai puna.
36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
Malaila no oia e hoonoho ai i ka poe pololi, A hoomakaukau no hoi lakou i kulanakauhale, kahi e noho ai;
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
A lulu no hoi lakou ma na mahinaai, A kauu iho no i na mala waina, A haawiia mai ka hua i hoohuaia'i.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
Hoomaikai mai la oia ia lakou, a kawowo nui ae la; Aole ia i hoemi i ka lakou poe holoholona.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
A mahope, hooemiia lakou, a hoohaahania no hoi, No ka hookaumahaia, a me ka hewa, a me ka pilikia.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Ninini mai oia i ka hoomaau maluna o na'lii, A alakai no hoi oia ia lakou ma kahi mehameha, ala ole.
41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
Hookiekie nae oia i ka poe hune mailoko aku o ka pilikia, A hoolilo i kona mau ohana, me he ohana hipa la.
42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
E ike aku no ka poe pono, a e lealea lakou; A e paa no ka nuku o ka hewa a pau.
43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
Owai la ka mea akamai, a malama i keia mau mea! O lakou ka i hoomaopopo i ka lokomaikai o Iehova.
