< Psalmi 107 >
1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
