Psalmi 105
1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!
Prisa Herren, kalla på hans namn! Kunngjer millom folkeslagi hans storverk!
2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
Syng for honom, syng honom lov! tala um alle hans under.
3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
Rosa dykk av hans heilage namn, hjarta glede seg hjå deim som søkjer Herren!
4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
Spør etter Herren og hans magt, søk hans åsyn alltid!
5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Kom i hug hans under som han hev gjort, hans undergjerningar og domsordi frå hans munn,
6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
de, etterkomarar av Abraham, hans tenar, søner åt Jakob, hans utvalde!
7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
Han er Herren, vår Gud, yver all jordi gjeng hans domar.
8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:
Han kjem æveleg i hug si pakt, det ord han sette fast for tusund ætter,
9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
den pakt han gjorde med Abraham, og sin eid til Isak;
10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,
og han gjorde det til ein rett for Jakob, for Israel ei æveleg pakt,
11 govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.”
med di han sagde: «Deg vil eg gjeva Kana’ans land til arvlut.»
12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
Då dei var ein liten flokk, få og framande der,
13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
og dei vandra frå folk til folk, frå eitt rike til eit anna folk,
14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
let han ingen mann få gjera valdsverk mot deim, og han refste kongar for deira skuld:
15 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”
«Rør ikkje dei eg hev salva, og gjer ikkje vondt med mine profetar!»
16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
Og han kalla hunger inn yver landet, kvar studnad av brød braut han sund.
17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
Han sende ein mann fyre deim, til træl vart Josef seld.
18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,
Dei plåga hans føter i lekkjor, i jarn vart han lagd,
19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.
til den tid då hans ord slo til, då Herrens ord viste at han var uskuldig.
20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
Då sende kongen bod og løyste honom, Herren yver folkeslag gav honom fri.
21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
Han sette honom til herre yver sitt hus, til å råda yver all hans eigedom;
22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.
so han skulde binda hans hovdingar etter sin vilje og læra hans eldste visdom.
23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
Og Israel kom til Egyptarland, og Jakob budde som gjest i Khams land.
24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.
Og han let folket sitt aukast mykje og gjorde det sterkare enn fiendarne.
25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
Deira hjarto vende han um, so dei hata hans folk og lagde løynderåder upp mot hans tenarar.
26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
Han sende Moses, sin tenar, Aron som han hadde valt ut.
27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
Dei gjorde hans teikn imillom deim og under i Khams land.
28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.
Han sende myrker og gjorde det myrkt, og dei var ikkje ulyduge imot hans ord.
29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
Han gjorde vatni deira til blod, og han drap deira fiskar.
30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
Deira land kom til å kreka av froskar, jamvel i salarne til deira kongar.
31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
Han tala, og det kom flugesvermar og my i heile landet deira.
32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
Han gav deim hagl for regn, logande eld i landet deira,
33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
og han slo ned deira vintre og fiketre og braut trei sund i landet deira.
34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.
Han tala, og det kom engsprettor og grashoppar i uteljande mengd,
35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
og dei åt upp all grode i deira land, og dei åt upp frukti av marki deira.
36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
Og han slo alt fyrstefødt i landet deira, fyrstegrøda av all deira kraft.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
Og han førde deim ut med sylv og gull, og det var ingen i hans ætter som snåva.
38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
Egyptarland gledde seg då dei drog ut; for rædsla for deim hadde falle yver deim.
39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.
Han breidde ut ei sky til skyggje og eld til å lysa um natti.
40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
Dei kravde, og han let vaktlar koma, og med himmelbrød metta han deim.
41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
Han opna berget og vatn rann ut, det gjekk som ei elv gjenom turrlendet.
42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
For han kom i hug sitt heilage ord, Abraham, sin tenar,
43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
og han førde sitt folk ut med gleda, sine utvalde med fagnadrop,
44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
og han gav deim landi åt heidningarne, og folkeslags arbeid tok dei til eigedom,
45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
at dei skulde halda hans fyresegner og taka vare på hans lover. Halleluja!
