< Psalmi 104 >

1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Bendice a Yahvé, alma mía. Yahvé, Dios mío, eres muy grande. Estás revestido de honor y majestad.
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
Se cubre de luz como de un vestido. Extiende los cielos como una cortina.
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
Coloca las vigas de sus habitaciones en las aguas. Hace de las nubes su carro. Camina sobre las alas del viento.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
Él hace que sus mensajeros vientos, y sus sirvientes llamas de fuego.
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
Él puso los cimientos de la tierra, que no debe ser movido para siempre.
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Lo cubriste con lo profundo como con un manto. Las aguas estaban por encima de las montañas.
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
Ante tu reprimenda huyeron. A la voz de su trueno se apresuraron a alejarse.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Las montañas se elevaron, los valles se hundieron, al lugar que les habías asignado.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Has establecido un límite que no pueden traspasar, para que no vuelvan a cubrir la tierra.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Él envía manantiales a los valles. Corren entre las montañas.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Dan de beber a todos los animales del campo. Los burros salvajes sacian su sed.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Junto a ellos anidan las aves del cielo. Cantan entre las ramas.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Riega las montañas desde sus habitaciones. La tierra está llena del fruto de tus obras.
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Hace crecer la hierba para el ganado, y plantas para que el hombre las cultive, para que produzca alimentos de la tierra:
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
vino que alegra el corazón del hombre, aceite para hacer brillar su rostro, y el pan que fortalece el corazón del hombre.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Los árboles de Yahvé están bien regados, los cedros del Líbano, que ha plantado,
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
donde los pájaros hacen sus nidos. La cigüeña tiene su hogar en los cipreses.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Las altas montañas son para las cabras salvajes. Las rocas son un refugio para los tejones de las rocas.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Él designó la luna para las estaciones. El sol sabe cuándo ponerse.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Haces las tinieblas, y es de noche, en la que merodean todos los animales del bosque.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Los jóvenes leones rugen tras su presa, y buscan su alimento en Dios.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Sale el sol y se alejan, y se acuestan en sus guaridas.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
El hombre sale a su trabajo, a su labor hasta la noche.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
¡Yahvé, cuántas son tus obras! Con sabiduría, los has hecho todos. La tierra está llena de sus riquezas.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Ahí está el mar, grande y ancho, en el que hay innumerables seres vivos, tanto a los animales pequeños como a los grandes.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Ahí van los barcos, y el leviatán, que se formó para jugar allí.
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
Todos ellos te esperan, para que les des su comida a su debido tiempo.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Tú les das; ellos recogen. Abres la mano; se conforman con el bien.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Escondes tu rostro; están turbados. Les quitas el aliento; mueren y vuelven al polvo.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Envías tu Espíritu y son creados. Renuevas la cara de la tierra.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
Que la gloria de Yahvé sea eterna. Que Yahvé se regocije en sus obras.
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Él mira la tierra y ésta tiembla. Toca las montañas y éstas echan humo.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Cantaré a Yahvé mientras viva. Cantaré alabanzas a mi Dios mientras tenga algún ser.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Que mi meditación sea dulce para él. Me regocijaré en Yahvé.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Que los pecadores sean consumidos fuera de la tierra. Que los malvados no sean más. Bendice a Yahvé, mi alma. ¡Alabado sea Yah!

< Psalmi 104 >