< Psalmi 104 >
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
¡Qué todo mi ser alabe al Señor! ¡Dios mío, eres tan grande, revestido en majestad y esplendor!
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
Usas la luz como vestidura; tú extiendes el tejido de los cielos.
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
Colocas las vigas de tu casa en las nubes de lluvia. Haces de las nubes de los cielos tus carruajes. Te montas sobre las alas del viento.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
Haces de los vientos tus ángeles, y a las llamas de fuego tus sirvientes.
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
Tú pusiste la tierra sobre sus bases; y nunca será estremecida.
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Estaba cubierta con océanos profundos, las aguas cubrían las montañas—
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
pero a tu orden las aguas huyeron; al sonido de tu trueno corren.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Las montañas se levantaron y los valles se hundieron hasta donde tú habías determinado.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Pusiste un límite para los océanos, para que no regresaran y volvieran a cubrir la tierra.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Haces que los manantiales fluyan hacia los arroyos, bajando desde las montañas.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Proveen agua para todos los animales salvajes, para que los caballos salvajes aplaquen su sed.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Los pájaros construyen sus nidos entre los árboles al lado de las corrientes de agua, cantando entre el follaje.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Envías lluvias sobre las montañas desde tu hogar en lo más alto; llenas la tierra con cosas buenas.
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Haces que la grama crezca para las vacas, y las plantas también para que la gente se alimente de ellas, cultivos de la tierra para servir como alimento,
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
y vino para hacerlos felices, aceite de oliva para hacer resplandecer sus rostros, y pan para hacerlos fuertes.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Los árboles del Señor están bien regados, los cedros del líbano que Él plantó.
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
Los gorriones se anidan ahí; las garzas hacen sus nidos en los más altos árboles.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Las cabras salvajes viven en los picos de las montañas; y los damanes se esconden entre las rocas.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Tú hiciste la luna para marcar los meses, y el sol sabe cuándo ponerse.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Haces caer la oscuridad para que venga la noche, el momento en el que los animales del bosque salen a cazar.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Los jóvenes leones rugen mientras buscan a su presa, buscando la comida que Dios les proveyó.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Cuando el sol sale vuelven a sus guaridas para descansar.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
Entonces las personas salen a hacer sus tareas, y trabajan hasta el ocaso.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
Señor, ¡Cuántas cosas has hecho, todas ellas sabiamente formadas! La tierra está llena de tus criaturas.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Considera el mar, profundo y ancho, lleno de todos los tipos de seres vivientes, grandes y pequeños.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Los barcos navegan allí, y el Leviatán, que creaste para que jugara en él.
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
Todas las criaturas te buscan para que les des comida en el momento correcto.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Cuando se las provees, la recogen. Les repartes alimento a todos, y son saciados.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Cuando te alejas de ellos, se aterrorizan; cuando retiras su aliento de vida, ellos mueren y regresan al polvo.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Mas cuando envías tu aliento, son creados, y la vida cubre la tierra una vez más.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
¡Qué la gloria del Señor permanezca para siempre! El Señor se alegra con todo lo que ha hecho.
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Solo tiene que mirar hacia la tierra y esta tiembla; las montañas dejan salir humo a su toque.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Cantaré al Señor mientras viva; cantaré alabanzas a Dios toda mi vida.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Ojalá el Señor se plazca con mis pensamientos porque me alegro en el Señor.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
¡Sean destruidos los pecadores de la tierra; qué los malvados dejen de existir! ¡Todo mi ser alabe al Señor!