< Psalmi 104 >
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Ipsi David. Benedic anima mea Domino: Domine Deus meus magnificatus es vehementer. Confessionem, et decorem induisti:
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
amictus lumine sicut vestimento: Extendens cælum sicut pellem:
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
qui tegis aquis superiora eius. Qui ponis nubem ascensum tuum: qui ambulas super pennas ventorum.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
Qui facis angelos tuos, spiritus: et ministros tuos ignem urentem.
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
Qui fundasti terram super stabilitatem suam: non inclinabitur in sæculum sæculi.
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Abyssus, sicut vestimentum, amictus eius: super montes stabunt aquæ.
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
Ab increpatione tua fugient: a voce tonitrui tui formidabunt.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Ascendunt montes: et descendunt campi in locum, quem fundasti eis.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Terminum posuisti, quem non transgredientur: neque convertentur operire terram.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Qui emittis fontes in convallibus: inter medium montium pertransibunt aquæ.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Potabunt omnes bestiæ agri: expectabunt onagri in siti sua.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Super ea volucres cæli habitabunt: de medio petrarum dabunt voces.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Rigans montes de superioribus suis: de fructu operum tuorum satiabitur terra:
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Producens fœnum iumentis, et herbam servituti hominum: Ut educas panem de terra:
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
et vinum lætificet cor hominis: Ut exhilaret faciem in oleo: et panis cor hominis confirmet.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Saturabuntur ligna campi, et cedri Libani, quas plantavit:
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
illic passeres nidificabunt. Herodii domus dux est eorum:
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
montes excelsi cervis: petra refugium herinaciis.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Fecit lunam in tempora: sol cognovit occasum suum.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Posuisti tenebras, et facta est nox: in ipsa pertransibunt omnes bestiæ silvæ.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Catuli leonum rugientes, ut rapiant, et quærant a Deo escam sibi.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Ortus est sol, et congregati sunt: et in cubilibus suis collocabuntur.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
Exibit homo ad opus suum: et ad operationem suam usque ad vesperum.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
Quam magnificata sunt opera tua Domine! omnia in sapientia fecisti: impleta est terra possessione tua.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Hoc mare magnum, et spatiosum manibus: illic reptilia, quorum non est numerus. Animalia pusilla cum magnis:
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
illic naves pertransibunt. Draco iste, quem formasti ad illudendum ei:
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
omnia a te expectant ut des illis escam in tempore.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Dante te illis, colligent: aperiente te manum tuam, omnia implebuntur bonitate.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Avertente autem te faciem, turbabuntur: auferes spiritum eorum, et deficient, et in pulverem suum revertentur.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Emittes Spiritum tuum, et creabuntur: et renovabis faciem terræ.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
Sit gloria Domini in sæculum: lætabitur Dominus in operibus suis:
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Qui respicit terram, et facit eam tremere: qui tangit montes, et fumigant.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Cantabo Domino in vita mea: psallam Deo meo quamdiu sum.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Iucundum sit ei eloquium meum: ego vero delectabor in Domino.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Deficiant peccatores a terra, et iniqui ita ut non sint: benedic anima mea Domino.