Psalmi 104
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Aw ka hinglu, BOEIPA te uem lah. Ka BOEIPA Pathen namah tah na sang tangkik tih mueithennah neh rhuepomnah te na bai.
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
Khosae neh himbai bangla muelh aka thing uh himbaiyan bangla vaan ah dup aka phaih,
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
A imhman te tui soah aka ci, khomai te leng la aka saii, khohli phae neh aka cet,
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
khohli te a puencawn la aka saii tih hmai tak aka tueih loh,
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
diklai khaw amah hmuen ah a suen tih kumhal ah tuen yoeyah pawh.
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Anih te tuidung neh pueinak bangla na khuk tih tui rhoek loh tlang rhoek soah pai uh.
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
Namah kah tluungnah dongah rhaelrham uh tih na khohum ol dongah tamto uh.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Tlang tom a lan uh tih amih ham na suen kolbawn hmuen la suntla uh.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Khorhi na suem te a poe uh thai pawt dongah diklai khuk ham ha mael uh thai pawh.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Tuisih rhoek te soklong la a loei tlang rhoek laklo ah long uh.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Kohong kah mulhing boeih te tui a tul uh tih kohong marhang rhoek khaw a tuihalh dip uh.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
A taengah vaan kah vaa loh kho a sak uh tih thingsam laklo ah a ol huphup loei.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Tlang boeih te a imhman lamkah aka suep, BOEIPAnamah kah kutci loh diklai te a hah sak.
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Rhamsa ham sulrham poe tih, hlang kah thohtatnah hamla baelhing neh, diklai lamkah buh na thoeng sak.
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Te dongah misurtui loh hlanghing thinko ko a hoe sak, situi loh maelhmai a hlampan sak tih buh loh hlanghing thinko a duel.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
BOEIPA loh a ling thingkung, Lebanon kah lamphai te a kum sakuh.
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
Teah te vaa loh bu a tuk tih, bungrho loh hmaical dongah a im a khueh.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Tlang sang boeih te sathai ham om tih, pango boeih khaw saphih ham hlipyingnah la om.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Khoning ham hla a saii tih khomik loh a khotlak khaw a ming.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Khohmuep na khueh tih khoyin ha pawk vaengah duup kah mulhing boeih loh a khuiah yuel uh.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Maeh te sathueng rhoek loh a kawk thil uh tih a caak te Pathen taengah a tlap uh.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Khomik a thoeng neh vawl khoem uh tih a khuisaek la kol uh.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
Hlang he a bisai ham neh a thohtatnah la kholaeh hil cet.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
BOEIPA nang kah kutngo he yet tangkik. Te rhoek boeih te cueihnah nen ni na saii. Na hnopai rhoemah diklai ah baetawt coeng.
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Tuitunli aka len tih a dang, aka dangka ah, rhulcai mulhing a yit a len tae lek pawt la om bal.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Teah te sangpho rhoek loh pongpa uh tih a khuiah aka luem ham Leviathan te na saii.
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
A tuetang vaengah amih caak paek ham khaw amih loh namah taengla boeih lamso uh.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Amih taengah na paek te a rhuh uh. Na kut na hlam tih hnothen kum uh.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Na maelhmai na thuh vaengah let uh. A hil na khoem pah vaengah pal uh tih laipi la bal uh.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Na mueihla na tueih daengah anmih te suen uh tih diklai maelhmai khaw na tlaih pueng.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
BOEIPA kah thangpomnah tah kumhal duela om tih, a bibi dongah BOEIPA a kohoe saeh.
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Diklai a paelki vaengah thuen tih, tlang rhoek te a taek vaengah khuu.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Ka hingnah neh BOEIPA te ka hlai vetih ka om rhuet vaengah ka Pathen te ka tingtoeng ni.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Ka olding he anih ham a lungtui saeh. Kai tah BOEIPA dongah ka kohoe coeng.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Hlangtholh rhoek te diklai lamloh mitmoeng uh saeh lamtah halang rhoek khaw koep om boel saeh. Aw ka hinglu, BOEIPA tah a yoethen pai saeh tila BOEIPA te thangthen lah.
