Psalmi 104
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Aw ka hinghaih, Angraeng to tahamhoihaih paek ah; Aw Angraeng ka Sithaw, nang loe na len parai; nang loe lensawk thacakhaih hoiah nam thoep.
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
Anih loe aanghaih to kahni baktiah angkhuk; vannawk to kahni im baktiah payuengh,
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
a ohhaih ranui im tung to tuinawk thungah a suek; tamainawk to hrang lakok ah a sak moe, takhi ih pakhraehnawk nuiah a caeh,
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
angmah ih vankaminawk to takhi baktiah a sak; angmah ih toksah kaminawk to hmaipalai baktiah a sak;
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
dungzan khoek to angthuih ving han ai ah, long angdoethaih ahmuen to a sak.
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Long to kahni hoiah khuk baktih toengah kathuk tui hoiah na khuk; maenawk nuiah tui na ohsak.
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
Na thuitaek pongah tuinawk loe cawnh o; nangmah ih khopazih tuen pongah karangah a cawnh o.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Tuinawk loe mae nuiah long o tahang; azawnnawk ah long o tathuk moe, nihcae han na sak pae ih ahmuen ah a long o.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Tuinawk amlaem o moe, long to uem han ai ah, tui doeh amsah han ai ah, angzithaih ramri to na suek pae.
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Maenawk salak ih azawnnawk ah tui to na pueksak.
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Taw ah kaom moinawk boih hanah na naeksak; taw ih hrangnawk tui anghae na dipsak.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Van ih tavaanawk loe tui taengah tabu boh o; thing tanghangnawk salakah hang o.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
A ohhaih ranui ih im hoiah maenawk to tui a bawh; long loe na toksakhaih atho hoiah zok amhah boeh.
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Anih mah maitawnawk hanah phroh amprawksak; kami hanah anqam kahing amprawksak pongah, kami loe long hoiah caaknaek to a hnuk,
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
kami poeknawmsak thaih misurtui, mikhmai pansak hanah situi, palungthin thacaksak hanah takaw to a paek.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Angraeng ih thingnawk loe tui amhah o; Lebanon ah a thling ih sidar thingnawk nuiah,
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
tavaanawk tabu boh o; tahnong kapaw tuilawnnawk loe far thingnawk nuiah tabu boh o.
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Maesangnawk to saza hoi satharnawk prathaih ahmuen ah a suek; cathaengnawk loe savehnawk ohhaih ahmuen ah a suek pae.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Atue panoek hanah khrah to a sak; ni mah doeh niduemhaih atue to panoek.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Vinghaih to na sak moe, khoving naah, taw ih moinawk boih avah o.
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Saning nawk kaipuinawk loe taw ih moinawk kaek hanah a hang o; Sithaw khaeah caak han koi moi to pakrong o.
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Ni tacawt naah nawnto angpop o moe, angmacae ih thlungkhaw thungah tabok o.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
To naah kami loe toksak hanah caeh moe, duembang khoek to tok a sak.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
Aw Angraeng, na toksakhaih loe pop parai! To hmuennawk boih to palunghahaih hoiah na sak; long loe na sak ih hmuennawk hoiah koi,
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
kakawk parai tuipui doeh oh moe, kathoeng kalen moinawk hoi kroeklaek ai, long ah kavak moinawk doeh oh o.
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Palongpuinawk loe to ahmuen ah caeh o; to ah amhai hanah, na sak ih kalen pui Leviathan doeh oh.
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
To moinawk loe nang khaeah ni amha o, atue phak naah to moinawk to na pacah.
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Na paek ih buh to ni, nihcae mah caak o; na ban pathae naah nihcae loe kahoih hmuen hoiah koi o.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Mikhmai na hawk naah, nihcae raihaih tong o; nihcae anghahhaih takhi na lak pae ving naah, nihcae loe duek o moe, maiphu ah amlaem o let.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Na Muithla to na patoeh moe, nihcae to na sak; long krang hae nang thasak let.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
Angraeng lensawkhaih loe dungzan khoek to om poe tih; Angraeng loe a toksakhaihnawk pongah anghoe tih.
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Long to a khet moe, anghuensak; anih mah maenawk sui naah, hmaikhue tacawt o.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Ka hing thung Angraeng khaeah laa ka sak han; khosak nathung ka Sithaw pakoehhaih laa to ka sak han.
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Ka poekhaih loe angmah khaeah anghoehaih ah om nasoe; kai loe Angraeng ah kang hoe han.
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Kazae kaminawk loe long hoiah anghmaa o nasoe loe, kasae kaminawk doeh om o hmah lai nasoe. Aw ka hinghaih, Angraeng to tahamhoihaih paek ah. Angraeng to pakoeh ah.
