Psalmi 103
1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Psalmus David. Benedic anima mea Domino et omnia, quae intra me sunt, nomini sancto eius.
2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
Benedic anima mea Domino: et noli oblivisci omnes retributiones eius:
3 on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
Qui propitiatur omnibus iniquitatibus tuis: qui sanat omnes infirmitates tuas.
4 on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
Qui redimit de interitu vitam tuam: qui coronat te in misericordia et miserationibus.
5 život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.
Qui replet in bonis desiderium tuum: renovabitur ut aquilae iuventus tua:
6 Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
Faciens misericordias Dominus: et iudicium omnibus iniuriam patientibus.
7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
Notas fecit vias suas Moysi, filiis Israel voluntates suas.
8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Miserator, et misericors Dominus: longanimis, et multum misericors.
9 Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Non in perpetuum irascetur: neque aeternum comminabitur.
10 Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
Non secundum peccata nostra fecit nobis: neque secundum iniquitates nostras retribuit nobis.
11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Quoniam secundum altitudinem caeli a terra: corroboravit misericordiam suam super timentes se.
12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Quantum distat Ortus ab occidente: longe fecit a nobis iniquitates nostras.
13 Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
Quomodo miseretur pater filiorum, misertus est Dominus timentibus se:
14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
quoniam ipse cognovit figmentum nostrum. Recordatus est quoniam pulvis sumus:
15 Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;
homo, sicut foenum dies eius, tamquam flos agri sic efflorebit.
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Quoniam spiritus pertransibit in illo, et non subsistet: et non cognoscet amplius locum suum.
17 Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,
Misericordia autem Domini ab aeterno, et usque in aeternum super timentes eum. Et iustitia illius in filios filiorum,
18 nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
his qui servant testamentum eius: Et memores sunt mandatorum ipsius, ad faciendum ea.
19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Dominus in caelo paravit sedem suam: et regnum ipsius omnibus dominabitur.
20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!
Benedicite Domino omnes angeli eius: potentes virtute, facientes verbum illius, ad audiendam vocem sermonum eius.
21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!
Benedicite Domino omnes virtutes eius: ministri eius, qui facitis voluntatem eius.
22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
Benedicite Domino omnia opera eius: in omni loco dominationis eius, benedic anima mea Domino.
