Psalmi 102
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Oratio pauperis, cum anxius fuerit, et in conspectu Domini effuderit precem suam. Domine, exaudi orationem meam, et clamor meus ad te veniat.
2 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Non avertas faciem tuam a me: in quacumque die tribulor, inclina ad me aurem tuam; in quacumque die invocavero te, velociter exaudi me.
3 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Quia defecerunt sicut fumus dies mei, et ossa mea sicut cremium aruerunt.
4 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
Percussus sum ut fœnum, et aruit cor meum, quia oblitus sum comedere panem meum.
5 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
A voce gemitus mei adhæsit os meum carni meæ.
6 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Similis factus sum pellicano solitudinis; factus sum sicut nycticorax in domicilio.
7 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Vigilavi, et factus sum sicut passer solitarius in tecto.
8 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Tota die exprobrabant mihi inimici mei, et qui laudabant me adversum me jurabant:
9 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
quia cinerem tamquam panem manducabam, et potum meum cum fletu miscebam,
10 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
a facie iræ et indignationis tuæ: quia elevans allisisti me.
11 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Dies mei sicut umbra declinaverunt, et ego sicut fœnum arui.
12 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Tu autem, Domine, in æternum permanes, et memoriale tuum in generationem et generationem.
13 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Tu exsurgens misereberis Sion, quia tempus miserendi ejus, quia venit tempus:
14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
quoniam placuerunt servis tuis lapides ejus, et terræ ejus miserebuntur.
15 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Et timebunt gentes nomen tuum, Domine, et omnes reges terræ gloriam tuam:
16 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
quia ædificavit Dominus Sion, et videbitur in gloria sua.
17 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Respexit in orationem humilium et non sprevit precem eorum.
18 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
Scribantur hæc in generatione altera, et populus qui creabitur laudabit Dominum.
19 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Quia prospexit de excelso sancto suo; Dominus de cælo in terram aspexit:
20 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
ut audiret gemitus compeditorum; ut solveret filios interemptorum:
21 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
ut annuntient in Sion nomen Domini, et laudem ejus in Jerusalem:
22 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
in conveniendo populos in unum, et reges, ut serviant Domino.
23 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
Respondit ei in via virtutis suæ: Paucitatem dierum meorum nuntia mihi:
24 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
ne revoces me in dimidio dierum meorum, in generationem et generationem anni tui.
25 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Initio tu, Domine, terram fundasti, et opera manuum tuarum sunt cæli.
26 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Ipsi peribunt, tu autem permanes; et omnes sicut vestimentum veterascent. Et sicut opertorium mutabis eos, et mutabuntur;
27 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
28 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.
Filii servorum tuorum habitabunt, et semen eorum in sæculum dirigetur.
