< Psalmi 102 >

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Oratio pauperis, cum anxius fuerit, et in conspectu Domini effuderit precem suam. Domine exaudi orationem meam: et clamor meus ad te veniat.
2 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Non avertas faciem tuam a me: in quacumque die tribulor, inclina ad me aurem tuam. In quacumque die invocavero te, velociter exaudi me.
3 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Quia defecerunt sicut fumus dies mei: et ossa mea sicut cremium aruerunt.
4 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
Percussus sum ut fœnum, et aruit cor meum: quia oblitus sum comedere panem meum.
5 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
A voce gemitus mei adhæsit os meum carni meæ.
6 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Similis factus sum pellicano solitudinis: factus sum sicut nycticorax in domicilio.
7 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Vigilavi, et factus sum sicut passer solitarius in tecto.
8 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Tota die exprobrabant mihi inimici mei: et qui laudabant me adversum me iurabant.
9 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
Quia cinerem tamquam panem manducabam, et potum meum cum fletu miscebam.
10 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
A facie iræ et indignationis tuæ: quia elevans allisisti me.
11 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Dies mei sicut umbra declinaverunt: et ego sicut fœnum arui.
12 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Tu autem Domine in æternum permanes: et memoriale tuum in generationem et generationem.
13 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Tu exurgens misereberis Sion: quia tempus miserendi eius, quia venit tempus.
14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Quoniam placuerunt servis tuis lapides eius: et terræ eius miserebuntur.
15 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Et timebunt Gentes nomen tuum Domine, et omnes reges terræ gloriam tuam.
16 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
Quia ædificavit Dominus Sion: et videbitur in gloria sua.
17 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Respexit in orationem humilium: et non sprevit precem eorum.
18 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
Scribantur hæc in generatione altera: et populus, qui creabitur, laudabit Dominum:
19 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Quia prospexit de excelso sancto suo: Dominus de cælo in terram aspexit:
20 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
Ut audiret gemitus compeditorum: ut solveret filios interemptorum:
21 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
Ut annuncient in Sion nomen Domini: et laudem eius in Ierusalem.
22 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
In conveniendo populos in unum, et reges ut serviant Domino.
23 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
Respondit ei in via virtutis suæ: Paucitatem dierum meorum nuncia mihi.
24 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
Ne revoces me in dimidio dierum meorum: in generationem et generationem anni tui.
25 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Initio tu Domine terram fundasti: et opera manuum tuarum sunt cæli.
26 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Ipsi peribunt, tu autem permanes: et omnes sicut vestimentum veterascent. Et sicut opertorium mutabis eos, et mutabuntur:
27 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
28 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.
Filii servorum tuorum habitabunt: et semen eorum in sæculum dirigetur.

< Psalmi 102 >