Psalmi 102

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

Denggem ti kararagko, O Yahweh, denggem ti sangitko kenka.

2 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

Saanmo nga ilemmeng ti rupam kaniak iti tiempo ti panakariribukko. Denggennak. Inton umawagak kenka, sungbatannak a dagus.

3 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

Ta kasla asuk nga agpukaw dagiti aldawko, ken mapupuoran a kasla apuy dagiti tulangko.

4 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

Narumek ti pusok, ken kaslaak la ruot a nalaylay. Nalipatak ti mangan iti aniaman a taraon.

5 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

Iti agtultuloy a panagas-asugko, kimmuttongak iti kasta unay.

6 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

Kaslaak iti kalaw iti let-ang; nagbalinnak a kasla kullaaw iti langalang.

7 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

Nakaiddaak a siririing a kasla agmaymaysa a billit, agmaymaysa iti tuktok ti balay.

8 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

Agmalmalem nga uy-uyawendak dagiti kabusorko; us-usaren dagiti manguy-uyaw kaniak ti naganko iti panangilunod.

9 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

Kankanek dagiti dapo a kasla tinapay ken nalaokan ti in-inumek iti luluak.

10 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

Gapu iti nakaro a pungtotmo, binagkatnak tapno ipurruaknak.

11 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

Dagiti aldawko ket kasla aniniwan nga agpukpukaw, ken malaylayak a kasla ruot.

12 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

Ngem sika, O Yahweh, agtalinaedka iti agnanayon, ken ti kinalatakmo ket agpaay kadagiti amin a henerasion.

13 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

Bumangonka ket kaasiam ti Sion. Ita ti tiempo a kaasiam isuna; dimtengen ti naituding a tiempo.

14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

Ta iggem dagiti adipenmo dagiti napapateg a bato ti Sion ket ipatpategda ti tapok ti pannakadadaelna.

15 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

Raemento dagiti nasion ti naganmo, O Yahweh, ken itan-ok dagiti amin nga ari iti daga ti dayagmo.

16 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

Bangonento manen ni Yahweh ti Sion ket agparangto iti dayagna.

17 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

Iti dayta a tiempo, sungbattannanto dagiti kararag dagiti napanglaw; saannanto nga ilaksid dagiti karagragda.

18 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

Maisuratto daytoy para iti sumaruno a henerasion, ket dagiti tattao a saan pay a naipasngay ket dayawendanto ni Yahweh.

19 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

Ta kimmita isuna manipud kadagiti ngato a nasantoan; nakita ni Yahweh ti daga manipud idiay langit

20 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

tapno denggenna ti panagasug dagiti balud, tapno wayawayaanna dagiti naikeddeng a matay.

21 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

Kalpasanna, ipaakaamonto dagiti tattao ti nagan ni Yahweh idiay Sion ken ti dayawna idiay Jerusalem

22 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

inton agmaymaysa nga agtitipon dagiti tattao ken dagiti pagarian tapno agserbida kenni Yahweh.

23 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

Inikkatna ti pigsak iti katengngaan ti biag. Pinaababana dagiti aldawko.

24 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

Kinunak, “Diosko, saannak pay nga alaen iti katengngaan iti biag; addaka ditoy iti amin a henerasion.

25 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

Idi un-unana a tiempo, insaadmo ti daga; dagiti langit ket aramid dagiti imam.

26 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

Agpukawda ngem agnanayonto nga addaka; dumaanda a kas iti pagan-anay; kas iti kawes, ikkatemto ida ket agpukawdanto.

27 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

Ngem saanka nga agbalbaliw, ken saan nga agpatingga dagiti tawenmo.

28 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Agtultuloy nga agbiag dagiti annak dagiti adipenmo, ken agbiag iti presensiam dagiti kaputotanda.”