Mudre Izreke 8
1 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
Numquid non sapientia clamitat, et prudentia dat vocem suam?
2 Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
In summis excelsisque verticibus supra viam, in mediis semitis stans,
3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
juxta portas civitatis, in ipsis foribus loquitur, dicens:
4 “Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
O viri, ad vos clamito, et vox mea ad filios hominum.
5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
Intelligite, parvuli, astutiam, et insipientes, animadvertite.
6 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
Audite, quoniam de rebus magnis locutura sum, et aperientur labia mea ut recta prædicent.
7 Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
Veritatem meditabitur guttur meum, et labia mea detestabuntur impium.
8 Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
Justi sunt omnes sermones mei: non est in eis pravum quid, neque perversum;
9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
recti sunt intelligentibus, et æqui invenientibus scientiam.
10 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
Accipite disciplinam meam, et non pecuniam; doctrinam magis quam aurum eligite:
11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
melior est enim sapientia cunctis pretiosissimis, et omne desiderabile ei non potest comparari.
12 Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
Ego sapientia, habito in consilio, et eruditis intersum cogitationibus.
13 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
Timor Domini odit malum: arrogantiam, et superbiam, et viam pravam, et os bilingue, detestor.
14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
Meum est consilium et æquitas; mea est prudentia, mea est fortitudo.
15 Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
Per me reges regnant, et legum conditores justa decernunt;
16 Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
per me principes imperant, et potentes decernunt justitiam.
17 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
Ego diligentes me diligo, et qui mane vigilant ad me, invenient me.
18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
Mecum sunt divitiæ et gloria, opes superbæ et justitia.
19 Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
Melior est enim fructus meus auro et lapide pretioso, et genimina mea argento electo.
20 Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
In viis justitiæ ambulo, in medio semitarum judicii:
21 da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
ut ditem diligentes me, et thesauros eorum repleam.
22 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
Dominus possedit me in initio viarum suarum antequam quidquam faceret a principio.
23 oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
Ab æterno ordinata sum, et ex antiquis antequam terra fieret.
24 Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
Nondum erant abyssi, et ego jam concepta eram: necdum fontes aquarum eruperant,
25 Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
necdum montes gravi mole constiterant: ante colles ego parturiebar.
26 Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
Adhuc terram non fecerat, et flumina, et cardines orbis terræ.
27 kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
Quando præparabat cælos, aderam; quando certa lege et gyro vallabat abyssos;
28 Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
quando æthera firmabat sursum, et librabat fontes aquarum;
29 kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
quando circumdabat mari terminum suum, et legem ponebat aquis, ne transirent fines suos; quando appendebat fundamenta terræ:
30 bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
cum eo eram, cuncta componens. Et delectabar per singulos dies, ludens coram eo omni tempore,
31 igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
ludens in orbe terrarum; et deliciæ meæ esse cum filiis hominum.
32 Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
Nunc ergo, filii, audite me: beati qui custodiunt vias meas.
33 Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
Audite disciplinam, et estote sapientes, et nolite abjicere eam.
34 Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
Beatus homo qui audit me, et qui vigilat ad fores meas quotidie, et observat ad postes ostii mei.
35 Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
Qui me invenerit, inveniet vitam, et hauriet salutem a Domino.
36 A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.”
Qui autem in me peccaverit, lædet animam suam; omnes qui me oderunt diligunt mortem.
