Mudre Izreke 7
1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe.
2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,
Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
7 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
9 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca,
11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,
12 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.
13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:
14 “Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;
15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.
16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.
17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.
19 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,
20 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.”
Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.
21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.
22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,
23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.
24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.
25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.
26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila.
