Mudre Izreke 7
1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
fili mi custodi sermones meos et praecepta mea reconde tibi
2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
serva mandata mea et vives et legem meam quasi pupillam oculi tui
3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
liga eam in digitis tuis scribe illam in tabulis cordis tui
4 reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,
dic sapientiae soror mea es et prudentiam voca amicam tuam
5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
ut custodiat te a muliere extranea et ab aliena quae verba sua dulcia facit
6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
de fenestra enim domus meae per cancellos prospexi
7 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
et video parvulos considero vecordem iuvenem
8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
qui transit in platea iuxta angulum et propter viam domus illius graditur
9 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
in obscuro advesperascente die in noctis tenebris et caligine
10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
et ecce mulier occurrit illi ornatu meretricio praeparata ad capiendas animas garrula et vaga
11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
quietis inpatiens nec valens in domo consistere pedibus suis
12 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
nunc foris nunc in plateis nunc iuxta angulos insidians
13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
adprehensumque deosculatur iuvenem et procaci vultu blanditur dicens
14 “Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
victimas pro salute debui hodie reddidi vota mea
15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
idcirco egressa sum in occursum tuum desiderans te videre et repperi
16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
intexui funibus lectum meum stravi tapetibus pictis ex Aegypto
17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
aspersi cubile meum murra et aloe et cinnamomo
18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
veni inebriemur uberibus donec inlucescat dies et fruamur cupitis amplexibus
19 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
non est enim vir in domo sua abiit via longissima
20 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.”
sacculum pecuniae secum tulit in die plenae lunae reversurus est domum suam
21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
inretivit eum multis sermonibus et blanditiis labiorum protraxit illum
22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
statim eam sequitur quasi bos ductus ad victimam et quasi agnus lasciviens et ignorans quod ad vincula stultus trahatur
23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
donec transfigat sagitta iecur eius velut si avis festinet ad laqueum et nescit quia de periculo animae illius agitur
24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
nunc ergo fili audi me et adtende verba oris mei
25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
ne abstrahatur in viis illius mens tua neque decipiaris semitis eius
26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
multos enim vulneratos deiecit et fortissimi quique interfecti sunt ab ea
