Mudre Izreke 6
1 Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
Fili mi, si spoponderis pro amico tuo, defixisti apud extraneum manum tuam,
2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
illaqueatus es verbis oris tui, et captus propriis sermonibus.
3 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
Fac ergo quod dico fili mi, et temetipsum libera: quia incidisti in manum proximi tui. Discurre, festina, suscita amicum tuum:
4 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
ne dederis somnum oculis tuis, nec dormitent palpebrae tuae.
5 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
Eruere quasi damula de manu, et quasi avis de manu aucupis.
6 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
Vade ad formicam o piger, et considera vias eius, et disce sapientiam:
7 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
quae cum non habeat ducem, nec praeceptorem, nec principem,
8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
parat in aestate cibum sibi, et congregat in messe quod comedat.
9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
Usquequo piger dormies? quando consurges e somno tuo?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
Paululum dormies, paululum dormitabis, paululum conseres manus ut dormias:
11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
et veniet tibi quasi viator, egestas, et pauperies quasi vir armatus. Si vero impiger fueris, veniet ut fons messis tua, et egestas longe fugiet a te.
12 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
Homo apostata, vir inutilis, graditur ore perverso,
13 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
annuit oculis, terit pede, digito loquitur,
14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
pravo corde machinatur malum, et omni tempore iurgia seminat.
15 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
huic extemplo veniet perditio sua, et subito conteretur, nec habebit ultra medicinam.
16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
Sex sunt, quae odit Dominus, et septimum detestatur anima eius:
17 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
Oculos sublimes, linguam mendacem, manus effundentes innoxium sanguinem,
18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
cor machinans cogitationes pessimas, pedes veloces ad currendum in malum,
19 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
proferentem mendacia testem fallacem, et eum, qui seminat inter fratres discordias.
20 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
Conserva fili mi praecepta patris tui, et ne dimittas legem matris tuae.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
Liga ea in corde tuo iugiter, et circumda gutturi tuo.
22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
Cum ambulaveris, gradiantur tecum: cum dormieris, custodiant te, et evigilans loquere cum eis.
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
quia mandatum lucerna est, et lex lux, et via vitae increpatio disciplinae:
24 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
ut custodiant te a muliere mala, et a blanda lingua extraneae.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
Non concupiscat pulchritudinem eius cor tuum, nec capiaris nutibus illius:
26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
pretium enim scorti vix est unius panis: mulier autem viri pretiosam animam capit.
27 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
Numquid potest homo abscondere ignem in sinu suo, ut vestimenta illius non ardeant?
28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
aut ambulare super prunas, ut non comburantur plantae eius?
29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
sic qui ingreditur ad mulierem proximi sui, non erit mundus cum tetigerit eam.
30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
Non grandis est culpa, cum quis furatus fuerit: ut esurientem impleat animam:
31 uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
deprehensus tamen reddet septuplum, et omnem substantiam domus suae tradet.
32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
Qui autem adulter est, propter cordis inopiam perdet animam suam:
33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
turpitudinem et ignominiam congregat sibi, et opprobrium illius non delebitur.
34 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
quia zelus et furor viri non parcet in die vindictae,
35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
nec acquiescet cuiusquam precibus, nec suscipiet pro redemptione dona plurima.
