Mudre Izreke 5
1 Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
Fili mi, attende ad sapientiam meam, et prudentiæ meæ inclina aurem tuam:
2 da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
ut custodias cogitationes, et disciplinam labia tua conservent. Ne attendas fallaciæ mulieris;
3 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
favus enim distillans labia meretricis, et nitidius oleo guttur ejus:
4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
novissima autem illius amara quasi absinthium, et acuta quasi gladius biceps.
Pedes ejus descendunt in mortem, et ad inferos gressus illius penetrant. (Sheol h7585)
6 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
Per semitam vitæ non ambulant; vagi sunt gressus ejus et investigabiles.
7 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
Nunc ergo fili mi, audi me, et ne recedas a verbis oris mei.
8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
Longe fac ab ea viam tuam, et ne appropinques foribus domus ejus.
9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
Ne des alienis honorem tuum, et annos tuos crudeli:
10 da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
ne forte impleantur extranei viribus tuis, et labores tui sint in domo aliena,
11 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
et gemas in novissimis, quando consumpseris carnes tuas et corpus tuum, et dicas:
12 i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
Cur detestatus sum disciplinam, et increpationibus non acquievit cor meum,
13 I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
nec audivi vocem docentium me, et magistris non inclinavi aurem meam?
14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”
pene fui in omni malo, in medio ecclesiæ et synagogæ.
15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
Bibe aquam de cisterna tua, et fluenta putei tui;
16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
deriventur fontes tui foras, et in plateis aquas tuas divide.
17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
Habeto eas solus, nec sint alieni participes tui.
18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
Sit vena tua benedicta, et lætare cum muliere adolescentiæ tuæ.
19 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
Cerva carissima, et gratissimus hinnulus: ubera ejus inebrient te in omni tempore; in amore ejus delectare jugiter.
20 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
Quare seduceris, fili mi, ab aliena, et foveris in sinu alterius?
21 Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
Respicit Dominus vias hominis, et omnes gressus ejus considerat.
22 Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
Iniquitates suas capiunt impium, et funibus peccatorum suorum constringitur.
23 Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.
Ipse morietur, quia non habuit disciplinam, et in multitudine stultitiæ suæ decipietur.
