Mudre Izreke 26
1 Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
Quomodo nix in æstate, et pluviæ in messe, sic indecens est stulto gloria.
2 Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.
Sicut avis ad alia transvolans, et passer quolibet vadens, sic maledictum frustra prolatum in quempiam superveniet.
3 Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.
Flagellum equo, et camus asino, et virga in dorso imprudentium.
4 Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
Ne respondeas stulto juxta stultitiam suam, ne efficiaris ei similis.
5 Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
Responde stulto juxta stultitiam suam, ne sibi sapiens esse videatur.
6 Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.
Claudus pedibus, et iniquitatem bibens, qui mittit verba per nuntium stultum.
7 Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim.
Quomodo pulchras frustra habet claudus tibias, sic indecens est in ore stultorum parabola.
8 Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast.
Sicut qui mittit lapidem in acervum Mercurii, ita qui tribuit insipienti honorem.
9 Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
Quomodo si spina nascatur in manu temulenti, sic parabola in ore stultorum.
10 Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
Judicium determinat causas, et qui imponit stulto silentium iras mitigat.
11 Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
Sicut canis qui revertitur ad vomitum suum, sic imprudens qui iterat stultitiam suam.
12 Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
Vidisti hominem sapientem sibi videri? magis illo spem habebit insipiens.
13 Lijenčina veli: “Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.”
Dicit piger: Leo est in via, et leæna in itineribus.
14 Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.
Sicut ostium vertitur in cardine suo, ita piger in lectulo suo.
15 Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.
Abscondit piger manum sub ascella sua, et laborat si ad os suum eam converterit.
16 Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
Sapientior sibi piger videtur septem viris loquentibus sententias.
17 Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
Sicut qui apprehendit auribus canem, sic qui transit impatiens et commiscetur rixæ alterius.
18 Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
Sicut noxius est qui mittit sagittas et lanceas in mortem,
19 takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: “Samo se našalih.”
ita vir fraudulenter nocet amico suo, et cum fuerit deprehensus dicit: Ludens feci.
20 Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
Cum defecerint ligna extinguetur ignis, et susurrone subtracto, jurgia conquiescent.
21 Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu.
Sicut carbones ad prunas, et ligna ad ignem, sic homo iracundus suscitat rixas.
22 Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.
Verba susurronis quasi simplicia, et ipsa perveniunt ad intima ventris.
23 Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.
Quomodo si argento sordido ornare velis vas fictile, sic labia tumentia cum pessimo corde sociata.
24 Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
Labiis suis intelligitur inimicus, cum in corde tractaverit dolos.
25 ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
Quando submiserit vocem suam, ne credideris ei, quoniam septem nequitiæ sunt in corde illius.
26 ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru.
Qui operit odium fraudulenter, revelabitur malitia ejus in consilio.
27 Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
Qui fodit foveam incidet in eam, et qui volvit lapidem revertetur ad eum.
28 Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.
Lingua fallax non amat veritatem, et os lubricum operatur ruinas.
