Mudre Izreke 25
1 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.
I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.
2 Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.
Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar.
3 Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.
Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.
4 Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru.
Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad.
5 Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov.
Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov.
6 Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško,
Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji.
7 jer je bolje da ti se kaže: “Popni se gore” nego da te ponize pred odličnikom.
Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.
8 Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?
Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
9 Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne,
Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,
10 da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.
Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
11 Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.
Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.
12 Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.
Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.
13 Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.
14 Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše.
Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.
15 Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi.
Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
16 Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.
Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
17 Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.
Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
18 Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.
Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.
19 Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.
Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.
20 Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.
Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.
21 Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.
Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.
22 Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.
Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti.
23 Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.
Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
24 Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.
25 Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.
Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši.
26 Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.
Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren.
27 Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti.
Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno.
28 Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.
