< Mudre Izreke 24 >
1 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.
Ne æmuleris viros malos, nec desideres esse cum eis:
2 Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu.
quia rapinas meditatur mens eorum, et fraudes labia eorum loquuntur.
3 Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje,
Sapientia ædificabitur domus, et prudentia roborabitur.
4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
In doctrina replebuntur cellaria, universa substantia pretiosa et pulcherrima.
5 Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine.
Vir sapiens, fortis est: et vir doctus, robustus et validus.
6 Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.
Quia cum dispositione initur bellum: et erit salus ubi multa consilia sunt.
7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!
Excelsa stulto sapientia, in porta non aperiet os suum.
8 Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli.
Qui cogitat mala facere, stultus vocabitur.
9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.
Cogitatio stulti peccatum est: et abominatio hominum detractor.
10 Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.
Si desperaveris lassus in die angustiæ: imminuetur fortitudo tua.
11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.
Erue eos, qui ducuntur ad mortem: et qui trahuntur ad interitum liberare ne cesses.
12 Ako kažeš: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
Si dixeris: Vires non suppetunt: qui inspector est cordis, ipse intelligit, et servatorem animæ tuæ nihil fallit, reddetque homini iuxta opera sua.
13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.
Comede, fili mi, mel, quia bonum est, et favum dulcissimum gutturi tuo:
14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.
Sic et doctrina sapientiæ animæ tuæ: quam cum inveneris, habebis in novissimis spem, et spes tua non peribit.
15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;
Ne insidieris, et quæras impietatem in domo iusti, neque vastes requiem eius.
16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.
Septies enim cadet iustus, et resurget: impii autem corruent in malum.
17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,
Cum ceciderit inimicus tuus, ne gaudeas, et in ruina eius ne exultet cor tuum:
18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.
ne forte videat Dominus, et displiceat ei, et auferat ab eo iram suam.
19 Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,
Ne contendas cum pessimis, nec æmuleris impios:
20 jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.
quoniam non habent futurorum spem mali, et lucerna impiorum extinguetur.
21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.
Time Dominum, fili mi, et regem: et cum detractoribus non commiscearis:
22 Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.
quoniam repente consurget perditio eorum: et ruinam utriusque quis novit?
23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.
Hæc quoque sapientibus: Cognoscere personam in iudicio non est bonum.
24 Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu puci;
Qui dicunt impio: Iustus es: maledicent eis populi, et detestabuntur eos tribus.
25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.
Qui arguunt eum, laudabuntur: et super ipsos veniet benedictio.
26 U usta ljubi tko odgovara pošteno.
Labia deosculabitur, qui recta verba respondet.
27 Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj.
Præpara foris opus tuum, et diligenter exerce agrum tuum: ut postea ædifices domum tuam.
28 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim?
Ne sis testis frustra contra proximum tuum: nec lactes quemquam labiis tuis.
29 Ne reci: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!”
Ne dicas: Quomodo fecit mihi, sic faciam ei: reddam unicuique secundum opus suum.
30 Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka,
Per agrum hominis pigri transivi, et per vineam viri stulti:
31 i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena.
et ecce totum repleverant urticæ, et operuerant superficiem eius spinæ, et maceria lapidum destructa erat.
32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:
Quod cum vidissem, posui in corde meo, et exemplo didici disciplinam.
33 “Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak,
Parum, inquam, dormies, modicum dormitabis, pauxillum manus conseres, ut quiescas:
34 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!”
et veniet tibi quasi cursor egestas, et mendicitas quasi vir armatus.