Mudre Izreke 17
1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.
2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.
3 Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.
4 Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.
5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.
6 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.
7 Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.
8 Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.
9 Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.
10 Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.
11 Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.
12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.
13 Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.
14 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.
15 Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.
16 Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?
17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.
18 Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.
19 Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.
20 Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.
21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.
22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.
23 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.
24 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.
25 Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.
26 Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.
27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.
28 I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
