< Mudre Izreke 17 >
1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
Hàmake ty pilipito’e maike am-pianjiñañe, ta ty anjomba lifo-takataka mitraoke falaiñañe.
2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
Ty ondevo mitoloñ’ an-kahiti’e ty hifehe ty anake mahasalatse, ie hifanjara lova aman-droahalahy.
3 Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
Tranaheñe an-tsinihara ty volafoty naho an-daforo ty volamena, vaho Iehovà ro mpitsòk’ arofo.
4 Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
Mañaon-tsoñin-tsereheñe ty lo-tsereke, tsatsihe’ i remborake ty lela manivetive.
5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
Mañìnje i Andrianamboatse aze t’ie mañinje o rarakeo; tsy ho po-lafa ty mitohàke ami’ty hankàñe.
6 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
Sabakan-engen-droanjia o afe’eo, vaho enge’ o anakeo o rae’eo.
7 Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
Tsy mañeva i dagola ty enta-soa-fehe; lombolombo izay ty soñy vìlañe an-droandriañe.
8 Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
Vatosoa am-pihainom-pahazo aze ty falalàñe, mampitombo mb’atia mb’aroa.
9 Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
Mpipay hatea ty mpanaroñe fiolàñe, fe mampiria rañetse te mamereñ’ indroe.
10 Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
Laleke ty itrofaha’ ty endake ami’ty mahihitse, ta ty lafa zato ami’ty dagola.
11 Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
Mipay fiodiañe avao ty mpiola, aa le hañitrifañe irake masiake.
12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
Hàmake hifanampe ami’ty lambon’ala nalàeñ-anake, te ami’ty dagola aman-kagegea’e.
13 Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
Tsy ho po-hekoheko ty akiba’ ty mamereñe raty ami’ty soa.
14 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
Hoe mampipororoake rano ty fifotoram-pifandierañe, aa le apoho i lietsey tsy hiforehetse ho aly.
15 Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
Songa tiva am’ Iehovà ty mañatò ty lo-tsereke naho ty mamàtse ty vantañe.
16 Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
Aia ty dagola te hinday drala an-taña’e hikaloa’e hihitse kanao tsy an-tro’e ao ty hilala.
17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
Mikoko nainai’e ty rañetse, fe nasamake ho an-tsam-poheke ty rahalahy.
18 Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
Miroe-rano ty manò-taña hiantofa’e ty songon-drañetse.
19 Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
Mpitea fiolàñe ty mpikoko lietse, vaho mikai-rotsake ty mandranjy lalambey abo.
20 Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
Tsy mahatrea hasoa ty mengok’ an-troke; vaho mihotrak’ an-kaloviloviañe ao ty aman-dela mamañahy.
21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
Ho aman’anahelo ty misamake ty minè; vaho tsy aman-kaehake ty rae’ i gegey.
22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
Aoly soa ty arofo mifale, fe mahamain-taolañe ty hafola-po.
23 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
Mandrambe vokañe boak’am-pisafoa ty lahiaga, hampikelokeloke ty lalam-bantañe.
24 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
Añatrefa’ ty mahatsikarake ty hihitse, fe mihilohilo mb’añ’olo-tane añe ty maso’ i dagola.
25 Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
Mañembetse an-drae ty hagegean’ana-dahy, vaho hafairañe amy nitoly azey.
26 Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
Tsy mahasoa te liloveñe ty malio-tahiñe, naho ty andafañe roandriañe ty amy havañona’ey.
27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
Malea fisaontsy ty mahilala, mahalie-troke t’indaty maharendreke.
28 I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
Ndra i seretsey ro atao mahihitse naho mahafianjiñe, mbore atao hendre t’ie mahatan-tsoñy.