Mudre Izreke 17
1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
Melior est buccella sicca cum gaudio, quam domus plena victimis cum iurgio.
2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
Servus sapiens dominabitur filiis stultis, et inter fratres hereditatem dividet.
3 Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
Sicut igne probatur argentum, et aurum camino: ita corda probat Dominus.
4 Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
Malus obedit linguæ iniquæ: et fallax obtemperat labiis mendacibus.
5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
Qui despicit pauperem, exprobrat Factori eius: et qui ruina lætatur alterius, non erit impunitus.
6 Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
Corona senum filii filiorum: et gloria filiorum patres eorum.
7 Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
Non decent stultum verba composita: nec principem labium mentiens.
8 Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
Gemma gratissima, expectatio præstolantis: quocumque se vertit, prudenter intelligit.
9 Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
Qui celat delictum, quærit amicitias: qui altero sermone repetit, separat fœderatos.
10 Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
Plus proficit correptio apud prudentem, quam centum plagæ apud stultum.
11 Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
Semper iurgia quærit malus: Angelus autem crudelis mittetur contra eum.
12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
Expedit magis ursæ occurrere raptis fœtibus, quam fatuo confidenti in stultitia sua.
13 Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
Qui reddit mala pro bonis, non recedet malum de domo eius.
14 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
Qui dimittit aquam, caput est iurgiorum: et antequam patiatur contumeliam, iudicium deserit.
15 Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
Qui iustificat impium, et qui condemnat iustum, abominabilis est uterque apud Deum.
16 Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
Quid prodest stulto habere divitias, cum sapientiam emere non possit? Qui altum facit domum suam, quærit ruinam: et qui evitat discere, incidet in mala.
17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
Omni tempore diligit qui amicus est: et frater in angustiis comprobatur.
18 Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
Stultus homo plaudet manibus cum spoponderit pro amico suo.
19 Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
Qui meditatur discordias, diligit rixas: et qui exaltat ostium, quærit ruinam.
20 Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
Qui perversi cordis est, non inveniet bonum: et qui vertit linguam, incidet in malum.
21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
Natus est stultus in ignominiam suam: sed nec pater in fatuo lætabitur.
22 Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
Animus gaudens ætatem floridam facit: spiritus tristis exiccat ossa.
23 Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
Munera de sinu impius accipit, ut pervertat semitas iudicii.
24 Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
In facie prudentis lucet sapientia: oculi stultorum in finibus terræ.
25 Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
Ira patris, filius stultus: et dolor matris quæ genuit eum.
26 Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
Non est bonum, damnum inferre iusto: nec percutere principem, qui recta iudicat.
27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
Qui moderatur sermones suos, doctus et prudens est: et pretiosi spiritus vir eruditus.
28 I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.
Stultus quoque si tacuerit, sapiens reputabitur: et si compresserit labia sua, intelligens.
