< Mudre Izreke 16 >
1 Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
Hominis est animam præparare, et Domini gubernare linguam.
2 Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
Omnes viæ hominis patent oculis ejus; spirituum ponderator est Dominus.
3 Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
Revela Domino opera tua, et dirigentur cogitationes tuæ.
4 Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
Universa propter semetipsum operatus est Dominus; impium quoque ad diem malum.
5 Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
Abominatio Domini est omnis arrogans; etiamsi manus ad manum fuerit, non est innocens. Initium viæ bonæ facere justitiam; accepta est autem apud Deum magis quam immolare hostias.
6 Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
Misericordia et veritate redimitur iniquitas, et in timore Domini declinatur a malo.
7 Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
Cum placuerint Domino viæ hominis, inimicos quoque ejus convertet ad pacem.
8 Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
Melius est parum cum justitia quam multi fructus cum iniquitate.
9 Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
Cor hominis disponit viam suam, sed Domini est dirigere gressus ejus.
10 Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
Divinatio in labiis regis; in judicio non errabit os ejus.
11 Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
Pondus et statera judicia Domini sunt, et opera ejus omnes lapides sacculi.
12 Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
Abominabiles regi qui agunt impie, quoniam justitia firmatur solium.
13 Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
Voluntas regum labia justa; qui recta loquitur diligetur.
14 Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
Indignatio regis nuntii mortis, et vir sapiens placabit eam.
15 U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
In hilaritate vultus regis vita, et clementia ejus quasi imber serotinus.
16 Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
Posside sapientiam, quia auro melior est, et acquire prudentiam, quia pretiosior est argento.
17 Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
Semita justorum declinat mala; custos animæ suæ servat viam suam.
18 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
Contritionem præcedit superbia, et ante ruinam exaltatur spiritus.
19 Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
Melius est humiliari cum mitibus quam dividere spolia cum superbis.
20 Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
Eruditus in verbo reperiet bona, et qui sperat in Domino beatus est.
21 Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
Qui sapiens est corde appellabitur prudens, et qui dulcis eloquio majora percipiet.
22 Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
Fons vitæ eruditio possidentis; doctrina stultorum fatuitas.
23 Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
Cor sapientis erudiet os ejus, et labiis ejus addet gratiam.
24 Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
Favus mellis composita verba; dulcedo animæ sanitas ossium.
25 Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
Est via quæ videtur homini recta, et novissima ejus ducunt ad mortem.
26 Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
Anima laborantis laborat sibi, quia compulit eum os suum.
27 Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
Vir impius fodit malum, et in labiis ejus ignis ardescit.
28 Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
Homo perversus suscitat lites, et verbosus separat principes.
29 Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
Vir iniquus lactat amicum suum, et ducit eum per viam non bonam.
30 Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
Qui attonitis oculis cogitat prava, mordens labia sua perficit malum.
31 Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
Corona dignitatis senectus, quæ in viis justitiæ reperietur.
32 Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
Melior est patiens viro forti, et qui dominatur animo suo expugnatore urbium.
33 U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
Sortes mittuntur in sinum, sed a Domino temperantur.