Mudre Izreke 14
1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
Kvinnevisdom byggjer huset sitt, men dårskap riv det ned med henderne.
2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
Den som ottast Herren, fer ærleg fram, men krokvegar gjeng den som vanvyrder honom.
3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
I narrens munn er ovmods ris, men dei vise hev lipporne sine til vern.
4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
Utan uksar er krubba tom, men når stuten er sterk, vert innkoma stor.
5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
Ikkje lyg eit ærlegt vitne, men det falske vitne andar lygn.
6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
Spottaren søkjer visdom, men fåfengt, men lett finn den skynsame kunnskap.
7 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
Gakk burt frå ein dåre, ei fekk du der merka lippor med kunnskap.
8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
Klok manns visdom er: han skynar vegen sin, men dåre-narreskapen er: dei svik seg sjølv.
9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Dårar fær spott av sitt eige skuldoffer, men millom ærlege folk er godhug.
10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
Hjarta kjenner si eigi sorg, og gleda legg ingen framand seg uppi.
11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
Gudlause folk fær sitt hus lagt i øyde, men ærlege folk ser tjeldet sitt bløma.
12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
Mang ein veg tykkjer folk er rett, men enden på honom er vegar til dauden.
13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
Jamvel midt i låtten kjenner hjarta vondt, og enden på gleda er sorg.
14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
Av åtferdi si skal den fråfalne mettast, og ein god mann held seg burte frå han.
15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
Den einfalde trur kvart ordet, men den kloke agtar på sine stig.
16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
Den vise ottast og held seg frå vondt, men dåren er brålyndt og trygg.
17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
Bråsinna mann gjer narreverk, og meinsløg mann vert hata.
18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
Einfalde erver dårskap, men dei kloke fær kunnskap til krans.
19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
Vonde skal bøygja seg for dei gode, og gudlause ved portarne til den rettferdige.
20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
Ein fatig vert hata av venen sin jamvel, men ein rik vert elska av mange.
21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
Vanvyrder du næsten din, syndar du, men sæl den som ynkast yver armingar.
22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
Skal ikkje dei fara vilt som finn på vondt, og miskunn og truskap timast deim som finn på godt?
23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
Alt stræv fører vinning med seg, men tome ord gjev berre tap.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
Rikdomen er for dei vise ei krans, men narreskapen hjå dårar er narreskap.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
Eit sanningsvitne bergar liv, men den som andar lygn, er full av svik.
26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
Den som ottast Herren, hev ei borg so fast, og for hans born det finnast skal ei livd.
27 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
Otte for Herren er livsens kjelda, so ein slepp undan daudesnaror.
28 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
Mykje folk er konungs prydnad, men folkemink er hovdings fall.
29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
Langmodig mann hev mykje vit, men bråhuga mann syner narreskap.
30 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
Spaklyndt hjarta er likamens liv, men ilska er ròt i beini.
31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
Trykkjer du armingen, spottar du skaparen hans, men du ærar skaparen når du er mild mot fatigmann.
32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
I ulukka si lyt den gudlause stupa, men den rettferdige hev trygd når han skal døy.
33 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
I hjarta på den vituge held visdomen seg still, men hjå dårar ter han seg fram.
34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
Rettferd upphøgjer eit folk, men syndi er skam for folki.
35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
Kongen likar godt den kloke tenar, men harmast på den som skjemmer seg ut.
