Mudre Izreke 14
1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
Sapiens mulier aedificat domum suam: insipiens extructam quoque manibus destruet.
2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
Ambulans recto itinere, et timens Deum, despicitur ab eo, qui infami graditur via.
3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
In ore stulti virga superbiae: labia autem sapientium custodiunt eos.
4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
Ubi non sunt boves, praesepe vacuum est: ubi autem plurimae segetes, ibi manifesta est fortitudo bovis.
5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
Testis fidelis non mentietur: profert autem mendacium dolosus testis.
6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
Quaerit derisor sapientiam, et non invenit: doctrina prudentium facilis.
7 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
Vade contra virum stultum, et nescit labia prudentiae.
8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
Sapientia callidi est intelligere viam suam: et imprudentia stultorum errans.
9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Stultis illudet peccatum, et inter iustos morabitur gratia.
10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
Cor quod novit amaritudinem animae suae, in gaudio eius non miscebitur extraneus.
11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
Domus impiorum delebitur: tabernacula vero iustorum germinabunt.
12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
Est via, quae videtur homini iusta: novissima autem eius deducunt ad mortem.
13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
Risus dolore miscebitur, et extrema gaudii luctus occupat.
14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
Viis suis replebitur stultus, et super eum erit vir bonus.
15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
Innocens credit omni verbo: astutus considerat gressus suos. Filio doloso nihil erit boni: servo autem sapienti prosperi erunt actus, et dirigetur via eius.
16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
Sapiens timet, et declinat a malo: stultus transilit, et confidit.
17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
Impatiens operabitur stultitiam: et vir versutus odiosus est.
18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
Possidebunt parvuli stultitiam, et expectabunt astuti scientiam.
19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
Iacebunt mali ante bonos: et impii ante portas iustorum.
20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
Etiam proximo suo pauper odiosus erit: amici vero divitum multi.
21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
Qui despicit proximum suum, peccat: qui autem miseretur pauperis, beatus erit. Qui credit in Domino, misericordiam diligit.
22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
Errant qui operantur malum: misericordia et veritas praeparant bona.
23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
In omni opere bono erit abundantia: ubi autem verba sunt plurima, ibi frequenter egestas.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
Corona sapientium, divitiae eorum: fatuitas stultorum, imprudentia.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
Liberat animas testis fidelis: et profert mendacia versipellis.
26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
In timore Domini fiducia fortitudinis, et filiis eius erit spes.
27 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
Timor Domini fons vitae, ut declinet a ruina mortis.
28 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
In multitudine populi dignitas regis: et in paucitate plebis ignominia principis.
29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
Qui patiens est, multa gubernatur prudentia: qui autem impatiens est, exaltat stultitiam suam.
30 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
Vita carnium, sanitas cordis: putredo ossium, invidia.
31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
Qui calumniatur egentem, exprobrat factori eius: honorat autem eum, qui miseretur pauperis.
32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
In malitia sua expelletur impius: sperat autem iustus in morte sua.
33 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
In corde prudentis requiescit sapientia, et indoctos quosque erudiet.
34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
Iustitia elevat gentem: miseros autem facit populos peccatum.
35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
Acceptus est regi minister intelligens: iracundiam eius inutilis sustinebit.
