Brojevi 11
1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora.
Pilnam te BOEIPA hna ah a thae la kohuet uh tih BOEIPA loh a yaak vaengah a thintoek te sai. Te dongah BOEIPA hmai loh amih taengah a dom tih rhaehhmuen a bawtnah te a hlawp.
2 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.
Te vaengah pilnamte Moses taengah pang tih Moseste BOEIPA taengaha thangthui daengah hmai khaw duek.
3 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.
BOEIPA kah hmai loh amih tea dom dongah te kah hmuen mingte Taberahlaa khue.
4 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: “Tko će nas nasititi mesom?
Amih khui ah aka boihlum kah hoehhamnah te a ngaidam uh. Te vaengah Israel carhoek khaw mael uh tiha rhah neh, “U long nim mamih maeh n'cah ve?
5 Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i češnjaka.
Egypt ah nga n'caak te n'ngai uh coeng. Yilpuet yiltang neh anthing khaw, rhasawn ling neh rhasawn bok tah a hoeihae mai la.
6 Sad nam život vene; nema ničega, osim mÓane, pred našim očima.”
Tedae mamih kah hinglu tah rhae coeng tih mamih mikhmuh kah manna pawt atah a cungkuem he om voel pawh.
7 MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.
Manna khaw mah sungsin muu bangla, a mik khaw thingpi mik bangla om.
8 Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijaše kao okus kolača zgotovljena u ulju.
Pilnam loh van tih a yoep uh. Kuelhsum dongah a kuelh uh, sumngol dongah a daeng uh, am dongah a thong uh. Te te buh la a khueh uh tih a tuihlim khaw, situi hlantui kah a tuihlim bangla om.
9 Kad bi se noću spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana.
Rhaehhmuen ah buemtui a bo hatah khoyin ah te nen te manna tla,” a ti uh.
10 Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti.
Pilnam loh a cako neh, a dap thohka ah hlang a rhah te Moses loh a yaak. Te dongah BOEIPA kah thintoek te sai khungdaeng tih Moses mikhmuh ah thae.
11 “Zašto zlostavljaš slugu svoga?” - upravi Mojsije riječ Jahvi. “Zašto nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?
Te vaengah Moses loh BOEIPA te, “Balae tih na sal soah thae na huet? Balae tih na mik dongah mikdaithen khaw ka hmuh pawh? He pilnam pum kah hnorhih he kamah soah tloeng ham mai he.
12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!'
Kai loh pilnam pum he ka yomtih kai loh ka sak nim? Kai taengah tah, 'Cahni aka poeh loh a napa hamna toemngam pah khohmuen laa khuen bangla pilnam he na rhang dongah poem,’ na ti.
13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: 'Daj nam mesa da jedemo!'
He pilnam pum taengah paek ham maehte kai taengah me lamkah nim a om eh? Kai taengah rhapuh tih, 'Kaimih he maeh m'pae lamtah ka ca uh eh,’ a ti uh.
14 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me.
He pilnam pum phueih ham tah kai bueng neh ka coeng moenih, kai ham khaw rhih aih.
15 Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada.”
Kai he he tla nan saii oeh atah kamah he nan ngawn khaw nan ngawn laeh mako. Na mikhmuh ah mikdaithen ka dang atah ka yoethae he ka hmu boel eh?,” a ti nah.
16 Onda Jahve reče Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.
Te vaengah BOEIPA loh Moses te, “Israel kah a hamca lamloh pilnam kah a hamca neh rhoiboei la na ming te hlang sawmrhihah kai taengla han coi. Amih te tingtunnah dap la khuen lamtah namah taengah pahoi pai uh saeh.
17 Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam.
Ka suntla vetih nang te pahoi kam voek bitni. Te vaengah nang dongkah Mueihla te ka pet vetih amih soah ka khueh ni. Pilnam kah hnorhih te nang n'yingyawn puei daengah ni nang namah bueng hamna phueih pawt eh.
18 Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreći: 'Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete.
Pilnam te, “Thangvuen kah ham ciim uh laeh. Maeh caak ham maite BOEIPA hna ahna rhapuh tih, “U long nim mamih he maeh n'cah ve, Egypt ah ni mamih hama hoeikhang palueng,” na ti dongah BOEIPA loh nangmih te maeh m'paek vetihna caak uh bitni.
19 Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
Hnin at bueng na ca mahpawh, hnin nit mai pawt tih hnin nga mai moenih. Hnin rha bal mai pawt tih khohnin kul bueng moenih.
20 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: 'Zašto smo uopće odlazili iz Egipta!'”
Hla bal hnin bal na hnarhong lamloh a coe vaengah nangmih ham kona-awk la om bitni. Na khui ah BOEIPA na hnawt uh tih na rhap uh. A mikhmuh ah, “Balae tih Egypt lamloh n'caeh uh he,” na ti uh,”ti nah,” a ti.
21 “Naroda u kojemu se nalazim”, odgovori Mojsije, “ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: 'Mesa ću im dati da jedu mjesec dana.'
Tedae Moses loh, “Pilnam kah rhalkap he thawng ya rhuk lo tih a khui ah kai ka om ngawn. Namah long tah, “Amih te maeh ka paek vetih khohnin bal hla bal a cak uh bitni,” na ti.
22 Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?”
Amih ham boiva neh saelhung ngawn cakhaw amih te cung venim? Tuitunli kah nga boeih te amih ham kol pah cakhaw amih te cung venim?” a ti nah.
23 Jahve reče Mojsiju: “Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad ćeš vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće.”
Te dongah BOEIPA loh Moses te, “BOEIPA he a kut ngun a? Kai ol he nang taengah a thoeng khaw, a thoeng pawt khawna hmuh pawn ni,” a ti nah.
24 Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora.
Te phoeiah Moseste cet tih pilnam taengah BOEIPA ola thui. Te phoeiah pilnam kah a hamcakhui lamloh hlang sawmrhih te a coi tih amih te dap kaepvai ah a pai sak.
25 Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.
Te vaengah BOEIPAte cingmai khuiah ha suntla tih anih tea voek. Te phoeiah anih dongkah Mueihla tea pet tiha hamrhoek hlang sawmrhih soaha paek. Amih soah Mueihlaa om van neh tonghma uh dae khoep uh hae pawh.
26 Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati.
Te vaengah hlang panit tah rhaehhmuen ah uelh rhoi. Pakhat ming tah Eldad tih pabae te a ming Medad ni. Amih rhoi soah mueihla om tih amih rhoi khaw thum rhoi. Tedae dap la mop rhoi pawt tih rhaehhmuen ah tonghma rhoi.
27 Neki mladić otrča te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reče, “prorokuju u taboru!”
Te dongah camoe pakhat te yong tih Moses taengah a puen pah. Te vaengah, “Eldad neh Medad tah rhaehhmuen ah tonghma rhoi,” a ti nah.
28 Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!”
Te dongah Moses loh a cacawn lamkaha tueihyoeih Nun capa Joshualoh a doo tih, “Ka boeipa Moses aw amihte paa sak,” a ti nah.
29 Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”
Tedae Moses loh anih te, “Kai ham na thatlai a? BOEIPA kah pilnam pum he tonghmalaa khueh mai khaming. Amih rhoi soah BOEIPA a mueihlaa paek maco,” a ti.
30 Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.
Te phoeiah Moseste Israela hamrhoek neh a rhaehhmuen la khoem uh.
31 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.
Te phoeiah BOEIPA taeng lamloh khohlia tueih tih tuipuei lamkah tanghuema khuen pah. Te vaengah rhaehhmuen la hnin at longcaeh, hnin at longcaeh hil a khueh pah. Rhaehhmuen kaepvaiah khaw diklai hman ah dong nit hil ngang.
32 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.
Pilnamte thootih khothaih puet, khoyin puet, a vuen hnin at puet tanghuem tea kol uh. Homer parhaa baeko hil khaw a kol uh tih rhaehhmuen kaepvai ah a yaal laa yaal uh.
33 Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše među njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom.
Maehte a no laklo ah a ai hlan vaengah BOEIPA kah thintoekte pilnam taengah sai tih BOEIPA loh pilnam te hmasoe puei neh muepa ngawn.
34 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.
Te vaengah maeh hue pilnam te pahoia up uh dongah te hmuen ming khaw Kiborthhattaavahlaa khue.
35 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.
Pilnamte Kiborthhattaavah lamloh Hazeroth la puen uh tih Hazeroth ah om uh.
