< Matej 9 >
1 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
2 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!”
3 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!”
4 Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima?
5 Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?
6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!”
7 I on usta te ode kući.
8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
9 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.
10 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
11 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?”
12 A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
13 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.”
14 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?”
15 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!”
16 “A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.”
17 “I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.”
18 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: “Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.”
19 Isus usta te s učenicima pođe za njim.
20 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
21 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.”
22 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.” I žena bi spašena od toga časa.
23 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa
24 reče: “Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.” Oni mu se podsmjehivahu.
25 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.
26 I razglasi se to po svem onom kraju.
27 Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!”
28 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Kažu mu: “Da, Gospodine!”
29 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.”
30 I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!”
31 Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
32 Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.
33 Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: “Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!”
34 A farizeji govorahu: “Po poglavici đavolskome izgoni đavle.”
35 I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
36 Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
37 Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo.
38 Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”
