Matej 8
1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.
OTSĬN'NĬSAATOSSI nitum'mo akai'tappiii itopokiuo'iauaie
2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
Ki, satsĭk, nĭnuau leper otsittotaakaie ki otsĭt'atsĭmmĭmmokaie, Id otsĭt'anikaie, Nin'a, atsi'tatomĭniki kitokotsiksĭxistotok.
3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: “Hoću, očisti se!” I odmah se očisti od gube.
Ki Jesus itsau'ksikĭnstsiakiu, ki itsĭxen'iuaie, ki an'iu, nitak'anĭstutsip; ksĭksĭt'. Ki soksiksĭk'siuaie.
4 Kaže mu Isus: “Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
Ki Jesus anĭstsiuaie, Sat'sĭt, pinaiitsinikos matap'pi; mĭs'taput, annĭs'tsĭnnosattsĭs natoi'apiekuŭn, ki aniiik' otan'ipik Moses ĭssa'kumŭtskotoat mŏks'ksĭniĭsau.
5 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:
Ki Jesus otsito'taipiĭssi Capernaum, eĕn'aken'ai otsĭtto'taakaie, ki otau'kŏmŏnikaie,
6 “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.”
Ki otan'ikaie Nin'a, anrŏk' nitapotomokŏk noko'ai itsĭs'tokhaitsiu, ai'papuyiu, eks'kaaipuĭnŭm.
7 Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga.”
Ki Jesus an'ĭstsiuaie, nitak'ittappo nitak'okuttutoau.
8 Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.
Eĕnaken'ai an'ĭstsiuaie, Nin'a, nimat'sipumapspa kŏkĭtsipĭssi noko'ai: kakse'puyit, ki annŏk' nitapotomokŏk ak'okuttutoau.
9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini.”
Nĕsto'a nitap'otomoki, ki eĕn'akex nitap'otomokiau; ki nitan'ĭstau am'ok mĭs'taput, ki ai'ĭstapu; ki nitan'ĭstau stsĭk'i, puk'siput ki ai'paksipu; ki annŏk' nitap'otomokŏk nitan'ĭstau, am'oi ŭnnianĭs'tutsit, ki au'anĭstutsimaie.
10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.
Jesus otokh'tsĭmsaie, skai'etŭkkiu, ki an'ĭstsiuax anniks'isk matap'pixk ipokiuo'ixk, Kitau'mŭnĭstopuau manĭst'omŭkopi otaumai'tŭksĭnni nimatŭnĭstokonip'ats Israel ĭstauŏsĭn'im.
11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,
Ki kitan'ĭstopuau akai'tappii umutautstsipi apinŏk'kuyi ki otsĭt'tistŭkkŏpipi ak'ŭtotoiau, ki akopokau'pimiuax Abraham ki Isaac ki Jacob spots' im ĭstsĭn'naiisĭnni.
12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.”
Ki nĭn'naiisĭnni ĭstokos'ix ak'satŭpiksĭstsiauax ski'natsii; annim asain'sĭnni ki satse'kĭnan ak'itstsiian.
13 I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi sluga u taj čas.
Jesus an'ĭstsiuaie eĕnaken'ai mĭs'taput, kanĭst'aumaitŭkkipi kitakŭnĭsttutoko ki annŏk' otap'otomokŏk itsok'okuttutoau.
14 Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.
Ki Jesus otsĭtsipĭssaie Peter oko'aiaie, nannuyiuaie otokem'ani o'ksĭstsiaie itsĭs'tokhaitsiĭnaie, ai'okhtokĭm pŭs'tsĭmesĭnni.
15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
Ki kaien'ĭmaie otsĭssi, ki pŭs'tsĭmesĭnni itskĭmaie: ki itsipuau', ki ito'yiuax,
16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -
Autŭkkus'si ito'tsĭpotuyiauaie akai'tappiiau sauum'itsistaawx pakh'tokĭnattsiikiauax: ki otse'poawsĭnni itsa'tŭpiksĭstsiuax staawx, ki ikut'tutuyiuax ikŏnai'okhtokosix:
17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
Mŏks'enŭpanĭstosi otan'ipiaie Esias prophet, ki an'iu, Osto'i mat'sĭmĕsts kĭtsauŭt' tsikotsapsĭnunĭsts, ki ipa'tomĕsts kitokh'tokosĭnunĭsts.
18 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.
Jesus otsĭnno'ŏssax akai'tappiiĭx oto'tŭksipuyimokax, ikŏk'itsĭmau mŏk'opŭmmosau.
19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: “Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.”
Ki tukskŭmĭni aisĭnaki'ĭna itoto'yĭnaie ki an'ĭstsiuaie, Nin'a kitak'ittappopi nitak'opokiuo.
20 Kaže mu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”
Jesus an'ĭstsiuaie, ota'tuyix au'ŏttsimaniau, ki paiu'tax au'yiiiau; ki Nĭn'nau okku'yi matsĭstokhotom'atsaie otokŏn'.
21 Drugi mu od učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.”
Ki stsĭk'i otŭsksĭnĭmats'aie an'ĭstsiuaie Nin'a, nŏk'otomitappo nŏk'akitsŏsi nĭn'a.
22 Isus mu kaže: “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.”
Ki Jesus an'ĭstsiuaie, sŭppa'kit; ki enix ŭnanĭstak'itsŏsauax enix.
23 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
Ki otsŭppopĭs'si akh'iosatsĭs, otŭs'ksĭnĭmatsax ipokitsŭppo'piiax.
24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.
Ki satsit iek'opaikĭmskau, ki ai'sikopaikĭmskau akh'iosatsĭs; ki ai'okau.
25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo!”
Ki otŭs'ksĭnĭmatsax otsĭt'totaakikax ki otsitsiksekenokikax, ki an'ĭstsiikiauaie, Nin'a kŏmotse'piokĭnan: nitaks'ĭnetspĭnan.
26 Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
Ki an'ĭstsiuax kumauk'sikopupuauaisks kitsenŭkumaitŭkkipuan? Itŭmit'sipuau, ki ai'sĭtsĭpsattomĕsts sopu'ĭsts ki pai'kĭmskaiĭsts; ki ikŏnau' maitsiĕsts.
27 A ljudi su u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?”
Ki nĭn'ax skai'etŭkkiau, ki an'iau, Tsŏkhtanĭstap'ĭnanŏkhtauts, sopu'ĭsts ki omŭk' sikĭmi manĭstse'tokĕsts?
28 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.
Ki otopŭmmo'si Gergesenes ĭstauŏsĭn'im ito'tatsemiauaie natsitappii sauumitsistaawx pakh'tokĭnattsiikiax, aken'imanĭsts itsŭx'iax, eks'kainixiikiax, matap'pi matokottotsitsko'pats.
29 I gle, povikaše: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?”
Ki satsit, aisokse'puyiau, ki an'iau, Tsaakanĭstappikitsĭmattopĭnan, ksĕsto'ă ki nĕstŭnan, Jesus, Ap'ĭstotokiuă okku'yi? Kikŭt'tautotopa kŏkkĭtsikĭmatsĭstotoksĭnan otsauomo'tosi itaiksĭstsikumiopi kŏk'kĭtsikĭmatsĭstotoksĭnan?
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
Ki Pĭstsĭksi'pio akaiĕm ak'sĭnix itau'yiau.
31 Zlodusi ga zaklinjahu: “Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.”
Ki sauum'itsistaawx au'kŏmŏnĭstsiauaie ki an'ĭstsiauaie, saiai'pixĭkĭnaniki, nŏk'itsipĭsĭnaniau ak'sĭnix.
32 On im reče: “Idite!” Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
Ki an'ĭstsiuax kŭkku'. Ki otsŭksax, ak'sĭnix itsipim'iax: ki, satsit, kŏnak'sĭnix itsĭn'aukskasiau inno'tsĭstŭppakui, ki omŭk'sikĭmi suioks'kasattomiau, ki inets'iau.
33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.
Ki anniks'ĭsk matap'pixk ŭsks'kŭmiĭskax itsĭs'tŭpaukskasiau, ki akap'ioyĭs itsipim'iau ki ai'itsĭnikŏttsiauax, ki anniks'ĭsk matap'pixk pakhtokkĭnattsixk sauum'itsistaawx mats'itsĭnnikŏttsiauax.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
Ki, sat'sĭt, Kŏnai'tappix ikŏnai'sŭxkitsĭmiau akap'ioyĭs mŏkittotatsemŏsau Jesus: ki otsĭnno'ŏssauaie, au'kŏmŏnĭstsiauaie mŏks'ĭstapusaie otau'ŏssuai.
