Matej 22
1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
Et respondens Jesus, dixit iterum in parabolis eis, dicens:
2 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
Simile factum est regnum cælorum homini regi, qui fecit nuptias filio suo.
3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
Et misit servos suos vocare invitatos ad nuptias, et nolebant venire.
4 Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'”
Iterum misit alios servos, dicens: Dicite invitatis: Ecce prandium meum paravi, tauri mei et altilia occisa sunt, et omnia parata: venite ad nuptias.
5 “Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
Illi autem neglexerunt: et abierunt, alius in villam suam, alius vero ad negotiationem suam:
6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
reliqui vero tenuerunt servos ejus, et contumeliis affectos occiderunt.
7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.”
Rex autem cum audisset, iratus est: et missis exercitibus suis, perdidit homicidas illos, et civitatem illorum succendit.
8 “Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
Tunc ait servis suis: Nuptiæ quidem paratæ sunt, sed qui invitati erant, non fuerunt digni:
9 Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'”
ite ergo ad exitus viarum, et quoscumque inveneritis, vocate ad nuptias.
10 “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Et egressi servi ejus in vias, congregaverunt omnes quos invenerunt, malos et bonos: et impletæ sunt nuptiæ discumbentium.
11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
Intravit autem rex ut videret discumbentes, et vidit ibi hominem non vestitum veste nuptiali.
12 Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
Et ait illi: Amice, quomodo huc intrasti non habens vestem nuptialem? At ille obmutuit.
13 Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
Tunc dicit rex ministris: Ligatis manibus et pedibus ejus, mittite eum in tenebras exteriores: ibi erit fletus et stridor dentium.
14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.
15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
Tunc abeuntes pharisæi, consilium inierunt ut caperent eum in sermone.
16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
Et mittunt ei discipulos suos cum Herodianis, dicentes: Magister, scimus quia verax es, et viam Dei in veritate doces, et non est tibi cura de aliquo: non enim respicis personam hominum:
17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
dic ergo nobis quid tibi videtur, licet censum dare Cæsari, an non?
18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
Cognita autem Jesus nequitia eorum, ait: Quid me tentatis, hypocritæ?
19 Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar.
ostendite mihi numisma census. At illi obtulerunt ei denarium.
20 On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?”
Et ait illis Jesus: Cujus est imago hæc, et superscriptio?
21 Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.”
Dicunt ei: Cæsaris. Tunc ait illis: Reddite ergo quæ sunt Cæsaris, Cæsari: et quæ sunt Dei, Deo.
22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
Et audientes mirati sunt, et relicto eo abierunt.
23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
In illo die accesserunt ad eum sadducæi, qui dicunt non esse resurrectionem: et interrogaverunt eum,
24 “Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
dicentes: Magister, Moyses dixit: Si quis mortuus fuerit non habens filium, ut ducat frater ejus uxorem illius, et suscitet semen fratri suo.
25 Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
Erant autem apud nos septem fratres: et primus, uxore ducta, defunctus est: et non habens semen, reliquit uxorem suam fratri suo.
26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
Similiter secundus, et tertius usque ad septimum.
27 A nakon svih umrije i žena.
Novissime autem omnium et mulier defuncta est.
28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.”
In resurrectione ergo cujus erit de septem uxor? omnes enim habuerunt eam.
29 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
Respondens autem Jesus, ait illis: Erratis nescientes Scripturas, neque virtutem Dei.
30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
In resurrectione enim neque nubent, neque nubentur: sed erunt sicut angeli Dei in cælo.
31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
De resurrectione autem mortuorum non legistis quod dictum est a Deo dicente vobis:
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!”
Ego sum Deus Abraham, et Deus Isaac, et Deus Jacob? Non est Deus mortuorum, sed viventium.
33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
Et audientes turbæ, mirabantur in doctrina ejus.
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
Pharisæi autem audientes quod silentium imposuisset sadducæis, convenerunt in unum:
35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
et interrogavit eum unus ex eis legis doctor, tentans eum:
36 “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?”
Magister, quod est mandatum magnum in lege?
37 A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
Ait illi Jesus: Diliges Dominum Deum tuum ex toto corde tuo, et in tota anima tua, et in tota mente tua.
38 To je najveća i prva zapovijed.
Hoc est maximum, et primum mandatum.
39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Secundum autem simile est huic: Diliges proximum tuum, sicut teipsum.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
In his duobus mandatis universa lex pendet, et prophetæ.
41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
Congregatis autem pharisæis, interrogavit eos Jesus,
42 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.”
dicens: Quid vobis videtur de Christo? cujus filius est? Dicunt ei: David.
43 A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
Ait illis: Quomodo ergo David in spiritu vocat eum Dominum, dicens:
44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
Dixit Dominus Domino meo: Sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum?
45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?”
Si ergo David vocat eum Dominum, quomodo filius ejus est?
46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
Et nemo poterat ei respondere verbum: neque ausus fuit quisquam ex illa die eum amplius interrogare.
