< Matej 22 >
1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
2 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4 Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'”
5 “Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.”
8 “Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9 Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'”
10 “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
12 Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
13 Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar.
20 On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?”
21 Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.”
22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24 “Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
25 Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27 A nakon svih umrije i žena.
28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.”
29 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!”
33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
36 “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?”
37 A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je najveća i prva zapovijed.
39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
42 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.”
43 A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?”
46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
