Matej 17
1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,
Khohnin hnin rhuk phoeiah Jesuh loh Peter, James neh a mana Johan te a khuen tih amih te tlang sang sola hloep a khuen.
2 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.
Te vaengah Jesuh tah amih kah hmaiah thohai uh tih, a maelhmai te khomik bangla sae. A himbai tah hmaivang bangla a bok la om.
3 I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
Te vaengah Moses neh Elijah te amih taengah pakcak ha thoeng tih Boeipa nehhmaih cal uh.
4 A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
Te dongah Peter loh Jesuh te a doo tih, “Boeipa heah he mamih om ham then tih, na ngaih atah dap pathum ah pahoi ka saii eh?, nang ham pakhat, Moses ham pakhat, Elijah ham pakhat saeh,” a ti nah.
5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”
Peter a cal li vaengah aka phaa khomai loh amih te a dah. Te vaengah khomai khui lamkah ol loh, “He tah ka capa thintlo ni, a soah ka lungtlun, a ol hnatun pa uh, “tarha a ti.
6 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.
Hnukbang rhoek loh a yaak vaengah a maelhmai a buenglueng uh tih bahoeng a rhih uh.
7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!”
Tedae Jesuh loh amih te a paan tih a taek phoeiah, “Thoo uh rhih uh boeh,” a ti nah.
8 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
A mik a huel uh daengah Jesuh amah bueng pawt atah uh khaw hmu uh pawh.
9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.”
Tlang lamloh a suntlak uh vaengah amih te Jesuh loh a uen tih, “Mangthui he Hlang Capa duek lamloh a thoh hlan atah thui boeh,” a ti nah.
10 Upitaše ga učenici: “Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?”
Te dongah hnukbang rhoek loh Jesuh te a dawt uh tih, “Balae tih cadaek rhoek loh, ' Elijah he ha pawk lamhma ham a kuek,’ a ti uh?” a ti nah.
11 On im odgovori: “Ilija će doduše doći i sve obnoviti.
Te vaengah Jesuh loh a doo tih, “Elijah tah ha pawk ngawn coeng tih boeih a thoh pawn ni.
12 No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih.”
Tedae nangmih taengah kan thui, Elijah tah ha pawk oepsoeh dae anih te hmat uh pawt tih a ngaih uh sarhui neh Johan te a saii uh. Tangkhuet la hlang capa loh amih kah nganboh a yok tom coeng,” a ti nah.
13 Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.
Te daengah amih ham tuinuem Johan kawng ni a thui pah te hnukbang rhoek loh a hmuhming uh.
14 Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena
Hlangping taengla a pawk uh vaengah anih te hlang pakhat loh a paan.
15 i reče: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.
A taengah cungkueng tih, “Boeipa ka ca he rhen mai, rhaihum dongah bahoeng patang coeng, tui khuila, hmai khuila cungku taitu coeng.
16 Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.”
Anih he na hnukbang rhoek taengla ka khuen dae a hoeih sak uh thai moenih,” a ti nah.
17 A Isus odgovori: “O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!”
Jesuh loh a doo tih, “Aka tangnahmueh kah cadil neh aka pamdah aw, nangmih taengah meyet nim ka om eh? Nangmih te meyet nim kan yaknaem ve, anih te kamah taengla pahoi hang khuen,” a ti nah.
18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.
Te phoeiah Jesuh loh rhaithae te a ho tih rhaithae loh camoe te a nong tak. Te dongah te vaeng tue lamloh camoe te hoeih.
19 Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: “Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?”
Te phoeiah hnukbang rhoek loh Jesuh te hloep a paan uh tih, “Balae tih anih te ka haek uh thai pawh,” a ti na uh.
20 Kaže im: “Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.”
Te dongah, “Nangmih kah hnalvalnah kongah ni. Nangmih taengah rhep ka thui, mukang mu bang mah tangnah na khueh koinih, hekah tlang he kela thoeih na ti vaengah thoeih vetih na tloel tlaih mahpawh,” a ti nah.
Tedae, thangthuinah neh yaehnah nen pawt koinih hebang he poengla coe thai mahpawh
22 A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: “Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke
Galilee ah a sisuk uh vaengah Jesuh loh amih te, “Hlang capa tah hlang kut ah a voeih tom coeng.
23 i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.” I ožalostiše se silno.
Anih te a ngawn uh vetih a thum hnin ah thoo ni,” a ti nah tih mat a khothae uh.
24 Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: “Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?”
Kapernaum la a pawk uh vaengah cawn aka doe rhoek loh Peter te a paan uh tih, “Na saya loh cawn a paek moenih?” a ti nah.
25 “Plaća”, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: “Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?”
Peter loh, “Ue,” a ti nah. Im la a pawk uh vaengah Jesuh loh a khal tih, “Simon, nang balae na poek? Diklai manghai rhoek loh u taengkah lamkhong neh mangmu lae a loh? Amih ca rhoek lamkah a? hlanglang lamkah a?” a ti nah.
26 Kad on odgovori: “Od tuđih!”, reče mu Isus: “Sinovi su, dakle, oslobođeni.
“Hlanglang taengkah,” a ti nah hatah Jesuh loh, “Te dongah a ca ni aka loeih.
27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.”
Te cakhaw amih te n'khah ham om pawh. Tuili la cet lamtah ngavaih te voei uh. Te vaengah nga aka loe lamhma te lo uh. Tedae a ka a ang vaengah tangka na hmuh ni. Te te lo lamtah nang neh kai ham amih te pae,” a ti nah.
