Matej 15
1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
PARIJAR o jaunkawewe kan ap ko don i jan Ierujalem, kalelapok re a:
2 “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!”
Menda japwilim omui tounpadak kan tiakedi padok en kaua ko? Pwe re jota kin omiom ni ar pan kan prot.
3 On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?
A i kotin japen majani on irail: Menda komail pil tiakedi kujoned en Kot pweki omail padok kan?
4 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!
Pwe Kot kotin kujonedadar majanier: Kakaki jam om o in om, o meamen lalaue jam a de in a, i en kamela.
5 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,
A komail kin inda: Meamen indan jam a o in a: Korpan, iet wewe: Mairon eu, me koe men aneki jan ia; komail inda, dene jota dip a; i ari jota pan kakaki jam a o in a.
6 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
Iduen omail tiakedi kujoned en Kot pweki omail padok kan.
7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
Malaun akan komail, nan melel, me Iejaia kokopadar iran komail, ni a majani:
8 Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
Aramaj pukat kin kaka kin ia au arail, a monion arail me doo jan ia;
9 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.”
Ari, me mal ar kaudok ia, pwe kujoned en aramaj eta, me re kin kaukawewe.
10 Tada dozove mnoštvo i reče: “Slušajte i razumijte!
I ari molipe pena aramaj akan majani on irail: Ron o weweki!
11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje.”
Kaidin me kin ko on nan aua kin kajaminela aramaj, a me kin ko jan nan aua, i me kin kajaminela aramaj.
12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?”
Tounpadak kan ap kodo, potoan on i: Re kotin mani, me Parijar akan makar kida ni ar ronadar majan o?
13 On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.
A kotin japen majani: Tuka karoj, me kaidin Jam ai nanlan, padukedier, pan weiweida.
14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”
Puei jan irail; irail me majkun, ap kalua me majkun akan. A ma me majkun amen pan kalua me majkun, nan ira karoj pan pupedi on nan por o.
15 Petar prihvati i reče mu: “Protumači nam tu prispodobu!”
Petruj ap japen potoan on i: Re kotin kawewe on kit karajeraj pot et.
16 A on reče: “I vi još uvijek ne razumijete?
I ari kotin majani: Komail pil jota lolekon?
17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.
Komail jaikenta weweki, meakaroj, me kin ko on nan aua kin kodilon on nan kaped o ap kin kajapokela?
18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.
A me kin ko jan nan aua, kin tapida jan nan monion, o i me kin kajaminela aramaj.
19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.
Pwe jan nan monion o lamelam jued kin tapi jan ia: Kamela aramaj, o kamal, o nenek, o pirap, o kadede likam, o lalaue.
20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”
Jon pukat, me kin kajaminela aramaj. A jo omiom ap mana jota kin kajaminela aramaj.
21 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
Iejuj ap kotila jan waja o, kotilan wein Tiruj o Jidon.
22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!”
A kilan, li en Kanaan amen, me kodo jan waja o, likelikwir on i, potoan on: Kupura ia! Main, ir me japwilim en Dawid! Nai jereipein waiwairokki tewil.
23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.”
A a jota kotin japen i meakot. Japwilim a tounpadak kan ap kai don i poeki re a potoan on: Re kotin kadarala i, pwe a kin likelikwir don kitail.
24 On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
A kotin japen majani: Jota me I pakadara don, pwin jip en jaun Ijrael eta, me jalonalar.
25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!”
A a kodo, poridi on i potoan on: Main, re kotin kupura ia!
26 On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”
A kotin japen majani: A jota mau, en ale en jeri ar tunol prot ap kajedi on ren kijin kidi kan.
27 A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”
A potoan on: Melel Main, ari jo, kijin kidi kan kin namenam maremor akan, me kin pupedi jan ni tepel en ar jaumaj.
28 Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.
Iejuj ap kotin japen majani on i: O li, om pojon mo laud! A pan wiaui on uk duen me koe inon ion. Na jeripein ap kelailadar ni auer ota.
29 Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.
Iejuj ari kotila jan waja koti don liman jed en Kalilaa a lao kotida pon dol eu ap kaipokedi waja o.
30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.
O pokon kalaimun pokondon i, me wado me danidan kai, o me majkun, o me loton, o me jikilikil, o jon toto, ap pwilikidi ni aluwilua. A ap kotin kakelail ir ada.
31 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
Pokon o ap puriamwuiki ni ar kilan, me loton akan lokolokaia, o me jikilikil akan kelailadar, o me danidan kan alialu, o me majkun akan kilan waja; rap kapina Kot en Ijrael.
32 A Isus dozva svoje učenike pa im reče: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.”
Iejuj lao molipe pena japwilim a tounpadak kan a kotin majani: I ap pokela pokon en, pwe re mi re i ran jilu ap jota kan ar mana, a I jota pan kadar ir ala ni ar jota manaer, pwe ren der dupokala pon al o.
33 Kažu mu učenici: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?”
Japwilim a tounpadak kan ap potoan on i: Je pan kijan ia prot toto, men kamedela pokon et nan jap tan wet?
34 A Isus im reče: “Koliko kruhova imate?” Oni će: “Sedam, i malo riba.”
lejuj kotin majani on irail: lopon en prot me depa mi re omail? Irail potoan on: Me iju o kijin mam kij.
35 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,
I ari kotin majani on pokon ii, on mondi on nan pwel o,
36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
Ap kotikidar lopon en prot iju o kijin mam akai, laolaoki, pwilitiki pajan o kotiki on sapwilim a tounpadak kan, a tounpadak kan ap nek on pokon o.
37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.
Irail karoj ari manaer, o medier; irail ap deuk pena kopou iju luan kamadip o.
38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.
A irail, me manaer, me ol pakid, a li o jeri kan jota ian wadawader.
39 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.
A lao kotin kadar pajan pokon o, a kotilan pon jop pot, koti don impan Maktala.
