Matej 14
1 U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa
Hagi ana knafina Heroti'a Galili kumate ugota kva ne'mo, Jisasi agenke antahiteno,
2 pa reče svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.”
eri'za vahe'a zamasmino, E'i mono ti frente Joni fri'nefinti otine, e'ina hu'negu kagu'vaza hu hanavea agripina me'ne.
3 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.
Hagi Heroti'a Jonina azerino kina nompi kina rente'ne. Na'ankure nefu Filipi a' Herodiasi eri'nea zanktekure.
4 Jer Ivan mu govoraše: “Ne smiješ je imati!”
Na'ankure Joni'a anage huno asmi'ne, negafu a'ma rehanre'nanana tra kea hantaginane.
5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
Ana higeno Heroti'a ahe frinaku hianagi, rama'a vahe kevu mani'nageno kore hu'ne. Na'ankure Jonina mago kasnampa ne' mani'ne hu'za vahe'mo'za ke'za antahi'za hu'naze.
6 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.
Hianagi Herotima kasente kna egeno, Herodiasi mofa'mo zamavuga avo eme reazamo, Herotina tusiza huno azeri muse higeno,
7 Zato se zakle dati joj što god zaište.
tusi'za huno avesinteno, agra hanave ke huno huvempa huno, Na'anku'ma nantahigenanke'na amne kamigahue huno asmi'ne.
8 A ona nagovorena od matere: “Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
Nerera'ma amia antahizante ana mofa'mo'a huno, Mono ti frente Joni agenopa kitaginka zuompafi eme namio.
9 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.
Kini ne'mo'a kamigahue hu'nea kegura keke hianagi, ne'zama nenaza vahe'mokizmi zamavufi huvempa hu'negu, amigahaze huno huzmante'ne.
10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
Agra mago'mofo huntegeno kina nompi vigeno, sondia vahe'mo'za Joni agenopa akafri amizageno,
11 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
aseni'a tafepi erinteno, ana mofa'mofo eme amigeno, erino vuno nerera ome ami'ne.
12 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
Anante Joni amage nentaza disaipol vahe'amo'za e'za avufa'a emeri'za, ome asentete'za vu'za Jisasina ana kea ome asami'naze.
13 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
Heroti'ma Jonima ahe fri'nea naneke Jisasi'a nentahino, ana kuma atreno vahe omani'nea ka'ma mopare agrake votifi marerino vu'ne. Vige'za hakare veamo'za nentahi'za maka kumateti eri hantge'za avariri'za mopafi vu'naze.
14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Vu'za uhanatizageno, Jisasi'a ventefinti takaunereno keana hakare vea nezmageno tusi'za huno asunku hunezmanteno kri eri'namokizmi zamazeri so'e hu'ne.
15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.”
Kinaga sege'za, amage nentaza disaipol naga'mo'za Jisasinte e'za anage hu'naze, ama vahe omani ka'ma kopi mani'nonkeno, hago hani hu'za nehianki, ama vahe'zaga huzmantege'za kumatega vu'za, zamagra'a nesaza ne'zana ome miza seho.
16 A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.”
Hianagi Jisasi'a anage huno zamasmi'ne, Zamagra ovugahazanki ne'zanku keta zaminke'za neho!
17 Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.”
Hige'za, zamagra anage hu'za Jisasina asmi'naze, 5fu'a bretigi, tare nozaki huta ama eri'none hazageno,
18 A on će im: “Donesite mi ih ovamo.”
Erita eme namiho, huno hige'za eri'za eme ami'naze.
19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
Ana vahetmina apepate maniho huno nezmasmino, ana 5fu'a bretine, tare nozara erino, monafi ke'nagamuteno negeno, asomu ke huno susu huteno, bretia korino amage'ma nentaza disaipol naga zamige'za, ana vahetmina zami'ne.
20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
Makamo'za ana ne'za nageno zamu hu'ne. Nege'za atrazama'a zogi'za 12fu'a ekaeka kupi zogiri avitente'naze.
21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
5 tauseni'a vene'ne nazamo'za ne'naze, hagi a'nene mofavre'zaga ohampri'naze.
22 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.
Amage'ma nentaza disaipol naga ame huno huzmanteno, Ko votifi mareritma kantu kaziga viho nehuno, anampima mani'naza vahekrerfa huzmantege'za vu'za e'za hu'naze.
23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Ana veara huzmantege'za vutageno, Agra agonarega nunamu hunaku mrerino umani'negeno, kinagasegeno Agra'ake anante mani'ne.
24 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
Anama nehige'za, amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za ti amu'nompi nevazageno, hanave zahoko atigeno timo'a kranto kranto huno votia eri rukrahe hu'za hu'ne.
25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.
Ana nehigeno kotu afa'za nentegeno, Jisasi'a ana ti avozare ne-egeno,
26 A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše.
amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za negageno ti avozare ne-ege'za tusi koro nehu'za, Amanu hankrore nehu'za koro hu'za krafa hu'naze.
27 Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
Hianagi ame huno Jisasi'a anage huno zamasmi'ne, Korora osuta akoheta maniho, ama Nagre, huno higeno,
28 Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!”
Pita'a anage huno asmi'ne, Ra'moka kagrama mani'nenunka, eno hunka huge'na kagritega va'neno.
29 A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
Higeno Knareki eno! higeno Pita'a votifinti uramino ti avozare Jisasintega vu'ne.
30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!”
Hianagi tusi'a zaho enerigeno negeno koro huno, ana timpi uneramino kezatino, Ramoka nazahuo!
31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”
Higeno Jisasi'a ame huno azana antegantu ateno avazu nehuno, anage huno asmi'ne, Kagra osi kamentinti hane, Na'a higenka tare kagu kagesa nentahine? huteno,
32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
ana votifi marerikeno, zaho'mo amane hu'ne.
33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”
Ana votifi mani'namo'za Jisasina mono hunente'za, tamage Kagra Anumzamofo mofavre mani'nane hu'za hu'naze.
34 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.
Hagi ana timofo kantu kaziga ankenare, Kenesareti mopare vu'naze.
35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
Ana kumate vahe'mo'za Jisasi'ma e'ne hazankema nentahi'za, kea huzmantageno ana kumamofo tava'onte me'nea kumapi vahe'mo'za kri eri'naza vahera zamavare'za Jisasinte e'naze.
36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
Kri vahe'mo'za Jisasinku muse hugantonanki tatregeta kena atupaka'are avako hamneno, nehu'za avako'ma hazamokizmi krizamimo'a vagare'ne.
