Marko 1
1 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
Initium Evangelii Iesu Christi, Filii Dei.
2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
Sicut scriptum est in Isaia propheta: Ecce ego mitto Angelum meum ante faciem tuam, qui præparabit viam tuam ante te.
3 Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Vox clamantis in deserto: Parate viam Domini, rectas facite semitas eius.
4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
Fuit Ioannes in deserto baptizans, et prædicans baptismum pœnitentiæ in remissionem peccatorum.
5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Et egrediebatur ad eum omnis Iudææ regio, et Ierosolymitæ universi, et baptizabantur ab illo in Iordanis flumine, confitentes peccata sua.
6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
Et erat Ioannes vestitus pilis cameli, et zona pellicea circa lumbos eius, et locustas, et mel silvestre edebat.
7 I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
Et prædicabat dicens: Venit fortior post me: cuius non sum dignus procumbens solvere corrigiam calceamentorum eius.
8 Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”
Ego baptizavi vos aqua, ille vero baptizabit vos Spiritu Sancto.
9 Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
Et factum est: in diebus illis venit Iesus a Nazareth Galilææ: et baptizatus est a Ioanne in Iordane.
10 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
Et statim ascendens de aqua, vidit cælos apertos, et Spiritum tamquam columbam descendentem, et manentem in ipso.
11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Et vox facta est de cælis: Tu es Filius meus dilectus, in te complacui.
12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
Et statim Spiritus expulit eum in desertum.
13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
Et erat in deserto quadraginta diebus, et quadraginta noctibus: et tentabatur a Satana: eratque cum bestiis, et Angeli ministrabant illi.
14 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
Postquam autem traditus est Ioannes, venit Iesus in Galilæam, prædicans Evangelium regni Dei,
15 “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
et dicens: Quoniam impletum est tempus, et appropinquavit regnum Dei: pœnitemini, et credite Evangelio.
16 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
Et præteriens secus Mare Galilææ, vidit Simonem, et Andream fratrem eius, mittentes retia in mare, (erant enim piscatores)
17 I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”
et dixit eis Iesus: Venite post me, et faciam vos fieri piscatores hominum.
18 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Et protinus relictis retibus, secuti sunt eum.
19 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.
Et progressus inde pusillum, vidit Iacobum Zebedæi, et Ioannem fratrem eius, et ipsos componentes retia in navi:
20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
et statim vocavit illos. Et relicto patre suo Zebedæo in navi cum mercenariis, secuti sunt eum.
21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.
Et ingrediuntur Capharnaum: et statim Sabbatis ingressus in synagogam, docebat eos.
22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
Et stupebant super doctrina eius: erat enim docens eos, quasi potestatem habens, et non sicut scribæ.
23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:
Et erat in synagoga eorum homo in spiritu immundo: et exclamavit,
24 “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!”
dicens: Quid nobis, et tibi Iesu Nazarene: venisti perdere nos? scio qui sis, Sanctus Dei.
25 Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!”
Et comminatus est ei Iesus, dicens: Obmutesce, et exi de homine.
26 Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Et discerpens eum spiritus immundus, et exclamans voce magna exiit ab eo.
27 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.”
Et mirati sunt omnes, ita ut conquirerent inter se dicentes: Quidnam est hoc? Quænam doctrina hæc nova? Quia in potestate etiam spiritibus immundis imperat, et obediunt ei.
28 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Et processit rumor eius statim in omnem regionem Galilææ.
29 I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
Et protinus egredientes de synagoga, venerunt in domum Simonis, et Andreæ cum Iacobo, et Ioanne.
30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
Decumbebat autem socrus Simonis febricitans: et statim dicunt ei de illa.
31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Et accedens elevavit eam, apprehensa manu eius: et continuo dimisit eam febris, et ministrabat eis.
32 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
Vespere autem facto cum occidisset sol, afferebant ad eum omnes male habentes, et dæmonia habentes:
33 I sav je grad nagrnuo k vratima.
et erat omnis civitas congregata ad ianuam.
34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Et curavit multos, qui vexabantur variis languoribus, et dæmonia multa eiiciebat, et non sinebat ea loqui, quoniam sciebant eum.
35 Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
Et diluculo valde surgens, egressus abiit in desertum locum, ibique orabat.
36 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.
Et prosecutus est eum Simon, et qui cum illo erant.
37 Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.”
Et cum invenissent eum, dixerunt ei: Quia omnes quærunt te.
38 Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.”
Et ait illis: Eamus in proximos vicos, et civitates, ut et ibi prædicem: ad hoc enim veni.
39 I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Et erat prædicans in synagogis eorum, et in omni Galilæa, et dæmonia eiiciens.
40 I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
Et venit ad eum leprosus deprecans eum: et genu flexo dixit ei: Si vis, potes me mundare.
41 Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!”
Iesus autem misertus eius, extendit manum suam: et tangens eum, ait illi: Volo: Mundare.
42 I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Et cum dixisset, statim discessit ab eo lepra, et mundatus est.
43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
Et comminatus est ei, statimque eiecit illum:
44 riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
et dicit ei: Vide nemini dixeris: sed vade, ostende te principi sacerdotum, et offer pro emundatione tua, quæ præcepit Moyses in testimonium illis.
45 Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
At ille egressus cœpit prædicare, et diffamare sermonem, ita ut iam non posset manifeste introire in civitatem, sed foris in desertis locis esset, et conveniebant ad eum undique.
