< Marko 8 >
1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:
En aquellos días, cuando de nuevo estaba presente una gran multitud que no tenían qué comer, Jesús dijo a sus discípulos:
2 “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.
Tengo compasión de la multitud. Hace tres días están conmigo y no tienen qué comer.
3 Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.”
Si los envío en ayunas a su casa, se desmayarán en el camino, y algunos vinieron desde lejos.
4 Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?”
Sus discípulos le preguntaron: ¿De dónde podrá alguno satisfacer de pan a éstos aquí en una región despoblada?
5 On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.”
Y les preguntó: ¿Cuántos panes tienen? Ellos dijeron: Siete.
6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.
Mandó a la multitud que [se] recostara en la tierra. Tomó los siete panes, dio gracias, los partió y daba a sus discípulos para que los sirvieran a la multitud.
7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.
[También] tenían unos pececillos. Después de dar gracias, mandó que también los sirvieran.
8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.
Comieron y se saciaron. Recogieron siete canastas de la abundancia de trozos [que sobraron].
9 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,
[Comieron] como 4.000 [hombres]. Los despidió.
10 a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
De inmediato subió a la barca con sus discípulos y fue a las regiones de Dalmanuta.
11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.
Entonces llegaron unos fariseos que discutían con Él y le pedían una señal del cielo para probarlo.
12 On uzdahnu iz sve duše i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.”
Después de un profundo suspiro, dijo: ¿Por qué esta generación pide señal? En verdad les digo: Ninguna señal se dará a esta generación.
13 Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
Los dejó, embarcó otra vez y salió hacia la otra orilla.
14 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.
[Los discípulos ]olvidaron llevar pan, y en la barca solo tenían uno.
15 Nato ih Isus opomenu: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!”
Y [Jesús] dijo: Les advierto, cuídense de la levadura de los fariseos y de la de Herodes.
16 Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: “Kruha nemamo.”
Discutían entre ellos: [Dice esto ]porque no tenemos pan.
17 Zamijetio to Isus pa im reče: “Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
Al entenderlo, les preguntó: ¿Por qué piensan ustedes que no tienen pan? ¿Aún no perciben ni comprenden? ¿Tienen endurecido su corazón?
18 Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?
Tienen ojos, ¿y no miran? Tienen oídos, ¿y no escuchan? ¿No recuerdan
19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Kažu mu: “Dvanaest.”
cuántos cestos llenos de trozos recogieron cuando partí los cinco panes entre los 5.000? Le respondieron: 12.
20 “A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.”
Cuando [repartí] los siete [panes] entre los 4.000, ¿cuántas canastas llenas de trozos recogieron? Y contestaron: Siete.
21 A on će njima: “I još ne razumijete?”
Les preguntó: ¿Aún no entienden?
22 Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.
Cuando llegaron a Betsaida, le llevaron un ciego y le rogaban que lo tocara.
23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: “Vidiš li što?”
Él tomó al ciego de la mano y lo llevó a las afueras de la aldea. Escupió en los ojos de él, le puso las manos y le preguntaba: ¿Ves algo?
24 Slijepac upilji pogled i reče: “Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju.”
Al mirar, dijo: Veo a los hombres como árboles que andan.
25 Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.
Le puso otra vez las manos sobre los ojos. [El ciego] miró fijamente y se restableció. Vio todas las cosas con claridad.
26 Tada ga posla kući i reče mu: “Ne ulazi u selo.”
[Jesús ]lo envió a su casa y le dijo: No entres en la aldea.
27 I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?”
Jesús salió con sus discípulos hacia las aldeas de Cesarea de Filipo. En el camino preguntó a sus discípulos: ¿Quién dicen los hombres que soy Yo?
28 Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.”
Ellos le respondieron: [Unos dicen que eres ]Juan el Bautista. Otros, Elías. Otros, uno de los profetas.
29 On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik - Krist!”
Él les preguntó: ¿Y ustedes, quién dicen que soy Yo? Pedro respondió: ¡Tú eres el Cristo!
30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
Les ordenó con severidad que a nadie hablaran de Él.
31 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
Comenzó a enseñarles: El Hijo del Hombre tiene que padecer muchas cosas. Será desechado por los ancianos, los principales sacerdotes y los escribas. Será ejecutado, y después de tres días será resucitado.
32 Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.
Con claridad les habló. Pedro lo tomó aparte y comenzó a reprenderlo.
33 A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”
Entonces Él, al dar la vuelta y mirar a sus discípulos, reprendió a Pedro: ¡Colócate detrás de Mí, Satanás, pues no piensas en las cosas de Dios, sino en las de los hombres!
34 Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
Después de llamar a la gente y a sus discípulos, les dijo: Si alguno quiere seguirme, niéguese a sí mismo, levante su cruz y sígame.
35 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
Porque el que quiera salvar su vida, la perderá, pero cualquiera que pierda su vida por causa de Mí y de las Buenas Noticias, la salvará.
36 Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?
Porque, ¿qué aprovecha a un hombre si gana todo el mundo y pierde su alma?
37 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?
¿O qué puede dar un hombre a cambio de su alma?
38 Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.”
El que se avergüence de Mí y de mis Palabras en esta generación adúltera y pecadora, también el Hijo del Hombre se avergonzará de él cuando venga en la gloria de su Padre con los santos ángeles.