Marko 7
1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.
Et conveniunt ad eum pharisæi, et quidam de scribis, venientes ab Jerosolymis.
2 I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
Et cum vidissent quosdam ex discipulis ejus communibus manibus, id est non lotis, manducare panes, vituperaverunt.
3 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.
Pharisæi enim, et omnes Judæi, nisi crebro laverint manus, non manducant, tenentes traditionem seniorum:
4 Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
et a foro nisi baptizentur, non comedunt: et alia multa sunt, quæ tradita sunt illis servare, baptismata calicum, et urceorum, et æramentorum, et lectorum:
5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?”
et interrogabant eum pharisæi et scribæ: Quare discipuli tui non ambulant juxta traditionem seniorum, sed communibus manibus manducant panem?
6 A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
At ille respondens, dixit eis: Bene prophetavit Isaias de vobis hypocritis, sicut scriptum est: [Populus hic labiis me honorat, cor autem eorum longe est a me:
7 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.
in vanum autem me colunt, docentes doctrinas, et præcepta hominum.]
8 Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”
Relinquentes enim mandatum Dei, tenetis traditionem hominum, baptismata urceorum et calicum: et alia similia his facitis multa.
9 Još im govoraše: “Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.
Et dicebat illis: Bene irritum facitis præceptum Dei, ut traditionem vestram servetis.
10 Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
Moyses enim dixit: Honora patrem tuum, et matrem tuam. Et: Qui maledixerit patri, vel matri, morte moriatur.
11 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',
Vos autem dicitis: Si dixerit homo patri, aut matri, Corban (quod est donum) quodcumque ex me, tibi profuerit:
12 takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.
et ultra non dimittitis eum quidquam facere patri suo, aut matri,
13 Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.”
rescindentes verbum Dei per traditionem vestram, quam tradidistis: et similia hujusmodi multa facitis.
14 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte!
Et advocans iterum turbam, dicebat illis: Audite me omnes, et intelligite.
15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.
Nihil est extra hominem introiens in eum, quod possit eum coinquinare, sed quæ de homine procedunt illa sunt quæ communicant hominem.
16 Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
Si quis habet aures audiendi, audiat.
17 I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.
Et cum introisset in domum a turba, interrogabant eum discipuli ejus parabolam.
18 I reče im: “Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi
Et ait illis: Sic et vos imprudentes estis? Non intelligitis quia omne extrinsecus introiens in hominem, non potest eum communicare:
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?” Tako on očisti sva jela.
quia non intrat in cor ejus, sed in ventrum vadit, et in secessum exit, purgans omnes escas?
20 Još dometnu: “Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.
Dicebat autem, quoniam quæ de homine exeunt, illa communicant hominem.
21 Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,
Ab intus enim de corde hominum malæ cogitationes procedunt, adulteria, fornicationes, homicidia,
22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
furta, avaritiæ, nequitiæ, dolus, impudicitiæ, oculus malus, blasphemia, superbia, stultitia.
23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”
Omnia hæc mala ab intus procedunt, et communicant hominem.
24 Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,
Et inde surgens abiit in fines Tyri et Sidonis: et ingressus domum, neminem voluit scire, et non potuit latere.
25 nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.
Mulier enim statim ut audivit de eo, cujus filia habebat spiritum immundum, intravit, et procidit ad pedes ejus.
26 A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.
Erat enim mulier gentilis, Syrophœnissa genere. Et rogabat eum ut dæmonium ejiceret de filia ejus.
27 A on joj govoraše: “Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”
Qui dixit illi: Sine prius saturari filios: non est enim bonum sumere panem filiorum, et mittere canibus.
28 A ona će mu: “Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.”
At illa respondit, et dixit illi: Utique Domine, nam et catelli comedunt sub mensa de micis puerorum.
29 Reče joj: “Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.”
Et ait illi: Propter hunc sermonem vade: exiit dæmonium a filia tua.
30 I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
Et cum abiisset domum suam, invenit puellam jacentem supra lectum, et dæmonium exiisse.
31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Et iterum exiens de finibus Tyri, venit per Sidonem ad mare Galilææ inter medios fines Decapoleos.
32 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.
Et adducunt ei surdum, et mutum, et deprecabantur eum, ut imponat illi manum.
33 On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
Et apprehendens eum de turba seorsum, misit digitos suos in auriculas ejus: et exspuens, tetigit linguam ejus:
34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: “Effata!” - to će reći: “Otvori se!”
et suscipiens in cælum, ingemuit, et ait illi: Ephphetha, quod est, Adaperire.
35 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
Et statim apertæ sunt aures ejus, et solutum est vinculum linguæ ejus, et loquebatur recte.
36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali
Et præcepit illis ne cui dicerent. Quanto autem eis præcipiebat, tanto magis plus prædicabant:
37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!”
et eo amplius admirabantur, dicentes: Bene omnia fecit: et surdos fecit audire, et mutos loqui.
