Marko 6
1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
Hagi Jisasi'a ana kumara netreno kuma'arega ege'za, amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za avariri'za e'naze.
2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
Mani fruhu knama (Sabat) egeno'a agafa huno osi mono nompi rempi huzamigeno, rama'a vahe'mo'za antahizamo'za, antri hu'za zmagogogu nehu'za anage hu'naze, igati amanahu antahintahia erine? Iza amanahu knare antahintahizana ami'ne, nankna huno kagu'vazana eri fore nehie?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega.
Ama kapenta ne' Maria mofavrefi? Jemisi'ma Josefema Judasima Saimonikizmi nempu'zimi mani'ne. Hanki asarahe'za tagrane mani'nazafi? Anage nehu'za ha' arente'naze.
4 A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.”
Anante Jisasi'a anage huno zamasami'ne, Kasnampa ne'mofona mika vahe'mo'za antahi amiza, ra agi'a amigahazanagi, kuma'are vahe'mo'za antahi nomizageno, naga'amo'zane, noma'afi vahe'mo'zanena antahi omi'naze.
5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
Anampina mago'a kaguvazana Agra eri fore osu'neanagi, mago mago kri vahete azanteno zamazeri so'e huzmantetere hu'ne.
6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
Hanki zamentintima osaza'zankura Jisasi'a antahintahi hakare nehuno, mago'a kuma tamimpi vano huno, Agra rempi huzami'ne.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
Hagi Jisasi'a 12fu'a amage nentaza disaipol naga zamagi hige'za ageno, tare tare huno hunezmanteno, agru osu havi avamu humazmante hihamu zami'ne.
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
Agra amana hugahaze huno zamasami'ne, Nevanutama bretine, kutamine, zagonena erinetama oviho, azompage eritma viho.
9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
Tamaga ano vazigahazanagi, tare kukena hutma oviho.
10 I govoraše im: “Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
Ina nonte'ma vanutma, ana nompinke maninetma ana kumara atretma viho.
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.”
Hagi mago kumate nevanage'za oramavrege, naneketimi ontahisagetma zamatreta nevuta, tamagareti kugusopa rupopo hunetretma vinke'za, anazama hanaza zamo'a hazenkefi mani'naze huno zamaveri hino.
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
Ana hige'za amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za vu'za, zmagu'a rukrehe hanazegu, mono kea ome huama hu'za mika vahe zmasami'naze.
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Ana nehu'za zamagra rama'a havi avamura hunezmante'za, krima eri'naza vahe'mokizimi, masave tagi'za frenezmante'za, zamazeri kanamare'naze.
14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: “Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.”
Hagi kini ne' Heroti'a Jisasi agi agenkemo'a ra higeno nentahige'za, mago'amo'za hu'za mono ti frezmante Joni fri'nefinti oti'negu kagu'vazana nehie hu'naze.
15 A drugi govorahu: “Ilija je!” Treći opet: “Prorok, kao jedan od proroka.”
Hianagi mago'amo'za Elaiaj'e hu'za nehazageno, mago'amo'za hu'za, agra korapa mani'naza kasnampa vahekna nere hu'naze.
16 Herod pak na to govoraše: “Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.”
Hagi mago'ane Heroti'ma nentahino'a anage hu'ne, Joni agenama akafrinoa ne'mo otino e'negahie! Hu'ne.
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
Na'ankure nefu, Filipi nenaro Herotiasi, Herotima rehanare'nea agenke Jonima huama hu'neazanku, Heroti'a huzmantege'za Jonina ome azeri'za kina nompi ome ante'naze.
18 Budući da je Ivan govorio Herodu: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”,
Na'ankure Joni'a hanavetino ke huvava huno Herotina asamino, negafu a'ma rehanarenka a'ma erinanana kasege rufutaginka knare avu'avara osu'nane.
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
Ana higeno Herodiasi'a Jonina rimpa ahenteno ahe frinaku hu'ne. Hianagi ahe ofri'ne.
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
Na'ankure Heroti'a Joninku koro nehuno, kegava krintene. Na'ankure agra antahino keno hu'ne. Joni'a fatgo huno ruotage hu'nea nere. Joni agenke nentahino agogogu hu'neanagi, Jonima hania kema antahinakura muse hu'ne.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
Mago kankamu eforema hu'neana, Herotima kasente'nea kna fore higeno, muse huno kasente'nea kna'are ne'za nenaku atru nehu'za, agri nompima eri'zama e'neriza vahe'ene, sondia vahe'mokizimi ugagota kva vahe'ene, Heroti'a ne'zana ne'ne.
22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!”
Herodiasi mofamo'a efreno avoa eme nehagegeno, Heroti'ene ne'za neku zamagima hu'nea vahe'mo'za muse hu'naze. Ana hazageno Heroti'a ana kasefa mofara asamino, na'ankuro kave'masinia zanku'ma nantahi kesnanke'na, amane kamigahue hu'ne.
23 I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.”
Heroti'a huvempa huno ana mofara asamino, na'ankuro kavesinesia zanku'ma nantahi kesnankena amane negamina, kegavama kri'noa kumara amu'nompintira refko hu'na kamigahue.
24 Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!”
Anage higeno ana mofa'mo atiramino vuno, nererankura na'ane hu'na ome antahigegahue? Higeno nerera'a anage hu'ne, mono ti frezmante Joni agenope hunka ome huo huno asamigeno,
25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
ana mofa'mo'a ame huno Herotinte vuno, menintfa Mono ti frezmante Joni agenopa rukafrinka zuompafi antenka erinka eme namisane huno higeno,
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
Kini ne'mo'a nentahino Joninkura tusiza huno asuragi ante'neanagi, hanave huvempa kema mofa'ama agrane mani'naza vahe zamufi hunte'nea kegu nentahino, i'ora osu'ne.
27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
Hagi kini ne'mo'a ame huno agenama ome akafri vahe huntegeno kina nompi vuno, Joni agena ome akafrine.
28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
Ana ne'mo'a agenopa'a zoumpafi erino vuno, ana mofa ome ami'geno, ana mofamo erino vuno nererana ome ami'ne.
29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Hagi Joni amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za ana kema nentahi'za, avufa'a emeri'za havegampi ome asente'naze.
30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
Anante Jisasi aposol naga'mo'za, ehanati'za miko'zama nehu'za, vahe'ma rempima hu'zami'naza nanekea eme asami'naze.
31 I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
Jisasi'a anage huno zamasami'ne, Nagrane enketa vahe omanitega onsia umanikasa hamneno, (na'ankure vahe'mo'za vute'ete hazageno, ne'zama nesaza knazimi omanenegure.)
32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
Zamagraku vahe omani kaziga vunaku votifi mareri'za vu'naze.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Hianagi zahufama nevazageno, hakare veamo'za e'irega vazanki hu'za nentahi'za, mopafi rugagi'za miko kumapinti veamo'za kote'za anama umanisare, ko umani'naze.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Hagi Jisasi'ma anante uhanitino votifinti'ma takaureno, tusi'a vea kevu nezamageno'a asunku huzmante'ne. Na'ankure zamagra kvazimi omani sipisipigna hu'nazageno agafa huno hakare kea rempi huzami'ne.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno.
Hagi kinaga nesegeno'a amage'ma nentaza disaipol naga'mo'za Jisasinte e'za anage hu'naze, Vahe omani ka'ma kopi mani'nonkeno hago kinaga nesegu,
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.”
huzmantege'za hozafi kiza mani'naza kumapine, kuma tamimpi vu'za ne'zama nesazazana ome miza seho hu'naze.
37 No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kažu mu: “Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?”
Hianagi Jisasi'a anage huno zamasami'ne, Tamagratmi ne'zana zaminke'za neho, hige'za zamagra anage hu'naze, 8'a ikampi eri'za erino miza eriga mizanteti ne'zana mizaseta zamigara hu'ne hu'za asami'naze.
38 A on će im: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Pošto izvidješe, kažu: “Pet, i dvije ribe.”
Agra anage huno zamasami'ne, Nama'a breti eri'nazafi ome keho? Huno hige'za ome kete'za e'za 5fu'a bretigi, tare nozame me'ne hu'za hu'naze.
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
Anante Jisasi'a amage'ma nentaza disaipol naga'a huzmanteno, zafa asinage hu'nea apepate huzmantenke'za omeri atru, eme eritru hu'za maniho huno huzmante'ne.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
Maka vahe'mo'za refko hu'za mago'a kevufina 100'a vahe nemanizageno, mago'a kevufina 50'a nemanizageno hutere hu'naze.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
Mani'nageno 5fu'a bretine, tare noza'ene erino kesga huno monafi negeno, Anumzamofontega susu huteno, eri korino amage'ma nentaza disaipol naga'a veva hanazegu nezamino, nozamea anazanke huno refko huno zami'ne.
42 I jeli su svi i nasitili se.
Ana maka'mo'za nazageno zamu hu'ne.
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
Nene'zama atraza bretine, noza enena zogi'za, 12fu'a eka eka kupi eri avite'naze.
44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
Bretima ne'nazana 5tauseni'a venenemo'za ne'naze.
45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
Hagi Jisasi'a ame huno amagema nentaza disaipol naga'a votifi vugote'za kantu Betsaida kaziga vihogu huzmantage'za nevazageno, vahetaminkura viho huno huzmante'ne.
46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Viho huno huso'e huzmanteteno, agonarega nunamu hunaku vu'ne.
47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
Kinagama segeno'a votimo'a timofo amunompi nevigeno, Agrake moparera mani'ne.
48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
Jisasi'a nezmagege'za, tusi maraguzati'za azotanu tina vakakiza vu'naze. Na'ankure zahomo tusiza huno eme zamaretunefege'za, maraguzati'za nevazageno ko'ma atu masa hu'za nehigeno, Jisasi'a timofo avozare eno zamagatere'za nehige'za,
49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
zamagrama timofo agofetu nevigeza nege'za, zamagesama antahi'zana hankrore nehu'za zamagogo nehu'za krafa hu'naze.
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
Na'ankure makamo'za nege'za zmagogogu hu'naze. Hianagi hantaka huno anage huno zamasami'ne, Nagragi oti hanavenetita, korora osiho.
51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
Anage huteno mani'naza ventefi marerigeno, zaho'mo amane nehige'za tusiza hu'za antri hu'naze.
52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
Na'ankure bretima tamanasino zami'nea zamofo agafa'a, ke so'e osazageno zamagu'amo hanavetine.
53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
Hanki kantu kaziga takahe'za Genesareti mopare uhanati'za, votia kina rentete'za,
54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
ana votifinti atineramizageno'a, vahe'mo'za ame hu'za Jisasi'e hu'za keama nehu'za,
55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
zamaga re'za vu'za e'za hu'za, ana kazigama me'nea maka kumatamimpinti kri vahetamina sesenku hu'za zamavarente'za, Jisasima mani'ne hu'zama hazankumate vu'naze.
56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Hagi ina osi kumatero rankumatero, hozafi ki'za mani'naza kumapino, Jisasi'ma virega kri vahera zamavare'za maketi kumapi ome zmantene'za, Knare zamatresanke'za za'za kena kamofo atupare azerigahuno huza antahinege'za, kukena'arema avakoma hazamokizmia kri zamimo'a vagare'ne.
