Marko 5
1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
Ular déngizning u qétigha, Gadaraliqlarning yurtigha yétip bardi.
2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
U kémidin chüshüshi bilenla, napak roh chaplashqan bir adem gör öngkürliridin chiqip, uning aldigha keldi.
3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
U adem öngkürlerni makan qilghan bolup, uni héchkim hetta zenjirler bilenmu baghliyalmaytti.
4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
Chünki köp qétim put-qolliri kishen-zenjirler bilen baghlan’ghan bolsimu, u zenjirlerni üzüwétip, kishenlerni chéqiwetkenidi; héchkim uni boysunduralmighanidi.
5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
U kéche-kündüz mazarliqta we taghlar arisida toxtawsiz warqirap-jarqirap yüretti, öz-özini tashlar bilen késip yarilanduratti.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
Lékin u Eysani yiraqtin körüp, uning aldigha yügürüp bérip, sejde qildi
7 a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
we qattiq awazda warqirap: — Hemmidin aliy Xudaning Oghli Eysa, séning méning bilen néme karing! Xuda heqqi, sendin ötünüp qalay, méni qiynima! — dédi
8 Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!”
(chünki Eysa uninggha: «Hey napak roh, uningdin chiq!» dégenidi).
9 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!”
U uningdin: — Isming néme? — dep soridi. — Ismim «qoshun» — chünki sanimiz köp, — dep jawab berdi u.
10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
We u Eysadin ularni bu yurttin heydiwetmigeysen, dep köp ötünüp yalwurdi.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
Tagh baghrida chong bir top tongguz padisi otlap yüretti.
12 Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!”
Jinlar uninggha: — Bizni mushu tongguzlargha ewetkin, ularning ichige kirip kétishke yol qoyghaysen, — dep yalwurushti.
13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
Eysa derhal yol qoydi. Shuning bilen napak rohlar chiqip, tongguzlarning ténige kirishi bilenla, tongguzlar tik yardin étilip chüshüp, déngizgha gherq boldi. Ular ikki minggha yéqin idi.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
Tongguz baqquchilar bolsa u yerdin qéchip, sheher-yézilarda bu ishlarni pur qildi. Shu yerdikiler néme ish yüz bergenlikini körgili chiqishti.
15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
Ular Eysaning yénigha keldi we ilgiri jinlar chaplishiwalghan héliqi ademning kiyimlerni kiyip, es-hoshi jayida olturghinini — yeni «qoshun jinlar» chaplashqan shu ademni körüp, qorqup kétishti.
16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
Bu weqeni körgenler jinlar chaplashqan ademde néme yüz bergenlikini we tongguzlarning aqiwitini xelqqe bayan qilip berdi.
17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
Buning bilen xalayiq Eysagha: Yurtlirimizdin chiqip ketkeysen, dep yalwurushqa bashlidi.
18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
U kémige chiqiwatqanda, ilgiri jinlar chaplashqan héliqi adem uningdin: Menmu sen bilen bille baray, dep ötündi.
19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.”
Lékin u buninggha unimay: — Öz öydikiliring we yurtdashliringning yénigha bérip, ulargha Perwerdigarning sanga shunchilik ulugh ishlarni qilip bergenlikini, Uning sanga rehim-shepqet körsetkenlikini xewerlendürgin, — dédi.
20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
U qaytip bérip, Eysaning özige qandaq ulugh ishlarni qilghanliqini «On sheher rayoni»da jar qilishqa bashlidi. Buni anglighanlarning hemmisi tolimu heyran qélishti.
21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
Eysa qaytidin kéme bilen déngizning u qétigha ötkende, zor bir top xalayiq uning yénigha yighildi; u déngiz boyida turatti.
22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
Mana, melum bir sinagogning chongi Yairus isimlik bir kishi keldi. U uni körüp ayighigha yiqilip: — Kichik qizim öley dep qaldi. Bérip uninggha qolliringizni tegküzüp qoysingiz, u saqiyip yashighay! — dep qattiq yélindi.
23 pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!”
24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Eysa uning bilen bille bardi. Zor bir top xalayiqmu oliship qistashqan halda keynidin méngishti.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
Xun tewresh késilige giriptar bolghinigha on ikki yil bolghan bir ayal bar bolup,
26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
u nurghun téwiplarning qolida köp azab tartip, bar-yoqini xejlep tügetken bolsimu, héchqandaq ünümi bolmay, téximu éghirliship ketkenidi.
27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
Bu ayal Eysa heqqidiki geplerni anglap, xalayiqning otturisidin qistilip kélip, arqa tereptin uning tonini silidi.
28 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.”
Chünki u könglide: «Uning tonini silisamla saqaymay qalmaymen» dep oylighanidi.
29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Xun shuan toxtap, ayal késel azabidin saqaytilghanliqini öz ténide sezdi.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?”
Eysa derhal wujudidin qudretning chiqqanliqini sézip, xalayiqning ichide keynige burulup: — Kiyimimni silighan kim? — dep soridi.
31 A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'”
Muxlisliri uninggha: — Xalayiqning özüngni qistap méngiwatqanliqini körüp turuqluq, yene: «Méni silighan kim?» dep soraysen’ghu? — déyishti.
32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Biraq Eysa özini silighuchini tépish üchün téxiche etrapigha qarawatatti.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
Özide néme ishning yüz bergenlikini sezgen ayal qorqup-titrigen halda kélip uning aldigha yiqildi we uninggha heqiqiy ehwalni pütünley éytti.
34 On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”
U uninggha: — Qizim, ishenching séni saqaytti! Tinch-xatirjemlikte qayt! Késilingning azabidin saqayghin, — dédi.
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?”
U bu sözni qiliwatqanda, sinagogning chongining öyidin beziler kélip uninggha: Qizingiz öldi. Emdi ustazni némishqa yene aware qilisiz?! — déyishti.
36 Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
Lékin Eysa bu sözlerni anglap derhal sinagogning chongigha: Qorqmighin! Peqet ishenchte bol! — dédi.
37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
U peqet Pétrus, Yaqup we Yaqupning inisi Yuhanna bilen yolgha chiqti; bashqa héchkimning özi bilen bille bérishigha yol qoymidi.
38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
U sinagogning chongining öyi aldigha kelgende, qiyqas-chuqanni, xalayiqning qattiq nale-peryad we ah-zar kötürgenlikini körüp,
39 Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.”
öyge kirip ulargha: — Némishqa qiyqas-chuqan we ah-zar kötürisiler? Bala ölmeptu, uxlap qaptu, — dédi.
40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
Ular uni mesxire qilishti; lékin u hemmeylenni tashqirigha chiqiriwétip, balining ata-anisini we öz hemrahlirini élip, bala yatqan öyge kirdi.
41 Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!”
U balining qolini tutup, uninggha: «Talita kumi» dédi. Bu sözning menisi «Qizim, sanga éytimenki, ornungdin tur» dégenlik idi.
42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
Qiz derhal ornidin turup mangdi (u on ikki yashta idi). Ular bu ishqa mutleq heyran qélishti.
43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
U ulargha bu ishni héchkimge éytmasliqni qattiq tapilidi, shundaqla qizgha yégüdek birnéme bérishni éytti.
