Marko 5
1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
Vakhincha uluvafu ulonge ulwa nyanja, huvu Gerasi
2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
U Yiisu vu ikhoma mu mbwato, umunu unya mepo imbivi akhincha khumwene vuikhomela khumapumba.
3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
U munu tamaga khumapumba. Asikholi aveawesinche ukhunsiga. Akhongiwe mara khingi ne minyololo.
4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
Akhagedumula eminyololo asikholi uveale na makha agakhuntola.
5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
Pakhelo na pamusi vu alekhumapumba na hufyamba, alekhulela nu khwetema na mawe amakhali.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
Vwu ambwene u Yiisu khuvutali, akhanyilela khumwene nu khungundama khumwene.
7 a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
Akhovela khulimenyu elivakha, “Akhata vwinongwa ukhungakha kheli, u Yiisu, va Nswambe va Nguluve uve ale khukyanya? Nikhohodova khwa Nguluve uste, ukhungatancha.”
8 Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!”
Ulwa khuva ambolile, “Khuma khu munu oya, ve mepo imbivi.”
9 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!”
Umwene akhambuncha, “Elitawa lyakho veni?” Pwu akhanda akhata, “Elitawa lyango ne Legion, ulwakhuva tule vingi.”
10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
Akhandela ukhudova ukhuta asite ukhung'elekha khuvutali.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
Pale ni ngube nchindebelenchwa pakhyamba,
12 Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!”
Pwu vakhadova, ukhuta, “Utusukhe khungube; twingile huchene.”
13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
Pwu akhavedekha; imepo imbivi nchakhahoma nu khwingela mu ngube, pwu nchikhanyilela mu nyanja, nchale ingube elfu mbili nchicho nchaingile mu nyanja.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
Na vavo vanchidemaga ingube vakhanyila khuhavavola khehyo pa khelunga. Pwu avanu vingi vakhehomya ukhuluta khwilola ekhehomile.
15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
Pwu vakhincha khwa Yiisu vakhambona umunu unyamepo- imbiviuveale ne jeshi — atamile pasi, afyalile, alenulukhala lunonu pwu vakhadwada.
16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
Vavo valolile khekhyo khehomile khu munu uveakhale ni mwepo imbivi vakhambula ekhehomile khumwene na khu ngube.
17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
Vovikhondova akhege mu khelunga kya vene.
18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
Vwu ikhwingela mumbwato, u munu unyamepo mbivi akhadova alotage paninie nu mwene.
19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.”
Akhasita ukhumwedekha, akhata, “Lutaga khuvunchenge vwakho na khuvanu vakho, ukhavavole ungaakhovombile Utwa, nu luhungu uuakhopile.”
20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
Pwu akhaluta nu khutengula ukhupanga imbombo imbakha nchocho u Yiisu anchivombile khumwene khu Dekapoli, khela munu akhaswiga.
21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
U Yiisu vualowikhe emwambo eyenge, mu mbwato, lulundamano lukhalundamano au hunchungutela, vu alepalukhanchi pa nyanja.
22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
Pwu undongonchi yomo va sinsgogi, atambuliwawa Yailo, akhinche, vu ambwene akhagwa mumalunde ga Yiisu.
23 pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!”
Akhansima akhata, “Umwana vango udebe alepakhufwa. Nikhokhodova, winche umbekhele ifivokho pamwene, apate ukhupona.”
24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Pwu akhaluta nave, nu lulundamano lukhankonga nu khunchungutila.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
Pale nu ndlaa uvegwakhumaga unkisa emiakha kumi na miwili. Agatanchiwe, nu khuyaveliwa na vingi akhominche khela khenu khekhyo alenakhyo.
26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
Saapate uvwavule, pwu akhendelela ukhuva ne khali mbivi. Akhapulikha elimenyu ly Yiisu.
27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
Pwu akhincha khunsana khwa Yiisu vu ingenda mu lulundamano, akhibata eligwanda lya mwene.
28 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.”
Ulwa khuva anchovile, “Ingave ningabate eligwanda lya mwene, niva neponile.”
29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Voibite, unkisa gukhelekhe lwa ukhuhuma, pwu akhepulekha mu mbele ukhuta aponile mbugatanchiwa wa mwene.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?”
Pwu u Yiisu akhalumanya ukhuta amakha gapungwikhe. Akhasyetukha khunu na khunu ndulundamano lwa vanu akhavoncha, “Veni uveanyibite eligwanda lyango?”
31 A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'”
Avankongi va mwene vakhata, “Wilola ululundamano lukhunchungulile, nuve wita, “Veni uveakhwibite?'”
32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
U Yiisu akhalola khunu na khunu ukhulola yoywa amwibite.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
Undala vualumanyile ekhevombikhe khumwene, akhadwada nu khutetema. Akhincha nu khugwa pasi pamwene nu khumbula elweli yoni.
34 On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”
Akhata khumwene, “Ulwidikho lwakho lakhopokhile. Lutaga nu lunonchehecho apone ekhetamu khyaho.”
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?”
Vwu inchova, avange avanu vakhincha ukhuhuma khu ndongonchi va Sinagogi, valekhuta, “Umwalevo afyile. Khehi vukhugatancha umanyisi?”
36 Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
Pwu u Yiisu vuapulikhe khekhyo khinchoviwa, akhambula undongonchi va Sinagogi, “Osite ukhudwada. Wedekhe.”
37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
Sahamwedekha yeyoni ukhulongonchana nave, akhava nu Peteli, Yakobo nu Yohani, alokhololwe va Yakobo.
38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
Vakhincha mumbonchenge uvwa ndongonchi va Sinagogi, vope akhavono vilela.
39 Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.”
Vuingile mbunchenge, akhavavola, “Kheli msosovile, kheli mwilela? Umwana safwile agonelile.”
40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
Vakhang'eha, umwene, akhavahomya voni khunji, akhantola udada va mwana nu vanine navavo vakhele nu mwene, akhingela umwalemo umwana.
41 Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!”
Akhatetola ekhevoho kya mwana akhata, “Talitha koum, “khuhuta, “Mwana ndebe, nikhohovola, sisimukha.”
42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
Umwana akhasisismukha nu khugenda (ulwa khuva ale ne miakha kumi na mbili). Pwu vakhava vanu va khudega.
43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Akhava lagela ukhuta asikholi ovinogiwa ukhulemanya elevombikhe. Akhavavola vampe umwana ekyakhulya.
