< Marko 4 >

1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Jisuh ni tuipui kongteng vah bout a cangkhai nah, tamihupui teh king a kamkhueng awh dawkvah, Jisuh teh long dawk a luen teh a tahung. Tamihupui teh a oung lah ao awh.
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
Hatnavah bangnuenae lahoi moi a cangkhai e teh,
3 “Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
Thai awh haw, cati kaheikung ni cati kahei hanlah a kamthaw.
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Cati a kahei navah, a tangawn teh lam dawkvah a bo dawkvah tavanaw ni koung a pâtu.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
A tangawn teh talai a rapamnae koe lungcarawk um a bo dawkvah tang a paw eiteh,
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
A khongyang a payang hoeh dawkvah, kanî a tâco, khumbei a thoe toteh, a kamyai teh a ke.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
A tangawn teh pâkhing um a bo dawkvah, pâkhing ni a lawnglei teh a paw paw thai hoeh.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.”
A tangawn teh talai kahawi dawk a bo dawkvah, a paw teh, a roung dawkvah, alet 30, 60,100 totouh a pung.
9 I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
Thainae hnâ ka tawn pueng ni thai naseh, telah a ti.
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
Jisuh ama dueng ao navah, a hnukkâbangnaw hlaikahni touh hoi alouke taminaw ni bangnuenae deingainae hah a pacei awh.
11 I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
Jisuh ni nangmouh teh Cathut uknaeram hrolawk hah panuethainae na poe awh. Alawilae taminaw hane teh bangpueng hai bangnuenae lahoi a pâpho pouh.
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”
A lungkâthung awh teh yon ngaithoum lah ao awh hoeh nahanlah a hmu a ei nout awh hoeh, a thai a ei panuek awh hoeh.
13 I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
Nangmouh ni hete bangnuenae patenghai na thai panuek awh hoehpawiteh, bangtelamaw bangnuenae pueng na thai panuek awh han.
14 Sijač sije Riječ.
Cati ka hei e tami ni Cathut lawk hah a kahei.
15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
Cathut lawk lam dawk kabawt e tinae teh, a lawk a thai ei, Setan ni a tho teh a lungthung kahei pouh e Cathut lawk hah, tang a lawp ti a dei ngainae doeh.
16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
Lungcarawk um kahei ti deingainae teh a lawk a thai navah, lunghawinae lahoi tang a dâw ei,
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
A lungthung a khongyang a payang hoeh dawkvah, Cathut lawk kecu dawk runae hoi rektapnae a kâhmo toteh a lung tang apout awh, tingainae doeh.
18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
Pâkhing um cati kahei tie a deingainae teh Cathut lawk a thai eiteh,
19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (aiōn g165)
talaivan hno dawk lungpuennae, hnopai ni dumyennae hoi, alouke hnonaw noenae lungthin ni a ramuk dawkvah a paw paw thai awh hoeh tingainae doeh. (aiōn g165)
20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Talai kahawi dawk cati kahei ti deingainae teh Cathut lawk a thai teh a dâw dawkvah, alet 30, 60, 100 totouh apung teh a paw a paw thai ti ngainae doeh.
21 I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
Hat hoiyah, hmaiim hah apinimaw tangthung hoi a ramuk boimaw. Ikhun rahim ouk a ta boimaw. Hmaiimkhok dawk hoi ouk paang nahoehmaw.
22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
A hmonae koe kaawm e pueng koung a kamnue han, ramuk lah kaawm e naw pueng koung kamawng han.
23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.”
Thainae hnâ katawnnaw ni thai naseh.
24 I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
Hathnukkhu hoi Jisuh ni na thai e lawknaw kahawicalah kâhruetcuet awh. Ayâ na poe e patetlah nama ni bout na hmu awh han.
25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
Ka tawn e tami teh bout poe sin lah ao han. Ka mathoe e tami teh a tawn e ca patenghai la pouh lah ao han telah a ti.
26 I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
Jisuh ni Cathut uknaeram teh tami buet touh ni law dawk cati a kahei e hoi a kâvan.
27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
Ahni ni cati kahei hnukkhu karum khodai a i ao ei teh a kung a pâw teh a roung, hatei bangtelah hoi maw a roung tie teh panuek hoeh.
28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
Talai ni cati kapâw e a roung sak teh a paw a paw sak. Hmaloe vah akung, hahoi a vui, hahoi cakang a tâco sak.
29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”
Cang a hmin teh canga tue a pha toteh imkung ni uet laipalah karang poung lah tangkoun hoi ouk a a telah a dei.
30 I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
Jisuh ni Cathut uknaeram teh bangtelamaw ka kamnue sak han vai, bangpatet e bangnuenae hoi maw ka bangnue han vai.
31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
Hot teh antam mu hoi doeh a kâvan. Antam mu teh anhla munaw hlak kathounghnawn e lah ao ei, patue toteh,
32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
Anhlakungnaw hlak a roung teh tavanaw ni a kang dawk tabu a tuk awh teh a tâhlip dawk a kâhat nahane totouh akangnaw kalen lah a cawn awh.
33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
Hot patet e bangnuenae hoi taminaw ni a thai panuek nahanelah, a cangkhai.
34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Bangnuenae hno laipalah ahnimouh koevah cangkhai hoeh. Amamouh dueng ao awh navah a hnukkâbangnaw koe bangpuengpa a pâpho pouh.
35 Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”
Hat hnin tangmin vah Jisuh ni namran lah cet a sei telah a hnukkâbangnaw koe atipouh.
36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Hatdawkvah a hnukkâbangnaw ni tamimaya a ceitakhai teh long thung sut kaawm e Jisuh hoi namran lah a cei awh. Alouke longnaw hai a kâbang awh.
37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
Hatnavah tûilî a tho teh, tuicapa a thaw dawkvah long dawk tui muen akawi.
38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”
Jisuh teh long a mai koe lah, lahoung a lahoung teh muet a i. A hnukkâbangnaw ni a pâhlaw awh teh, saya maimouh due awh han toe hei, banglahai na pouk hoeh bo aw! atipouh awh.
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
Hatnavah Jisuh ni a thaw teh, tûilî hoi tuicapa a yue, hatdawkvah tûilî hoi tuicapa teh a roum.
40 Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”
Hat hnukkhu Bawipa ni bangkongmaw telah totouh na taki thai awh vaw. Bangkongmaw yuemnae na tawn awh hoeh vaw atipouh.
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Ahnimouh ni thouk a taki awh teh, hete tami teh bangpatet e tami na mah aw, tûilî hoi tuipui ni hai a lawk a ngai pouh bo aw telah buet touh hoi buet touh a kâdei awh.

< Marko 4 >