Marko 3
1 Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.
Et introivit iterum in synagogam: et erat ibi homo habens manum aridam.
2 A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.
Et observabant eum, si sabbatis curaret, ut accusarent illum.
3 On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!”
Et ait homini habenti manum aridam: Surge in medium.
4 A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli.
Et dicit eis: Licet sabbatis benefacere, an male? animam salvam facere, an perdere? At illi tacebant.
5 A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži - i ruka mu zdrava!
Et circumspiciens eos cum ira, contristatus super cæcitate cordis eorum, dicit homini: Extende manum tuam. Et extendit, et restituta est manus illi.
6 Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Exeuntes autem pharisæi, statim cum Herodianis consilium faciebant adversus eum quomodo eum perderent.
7 Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,
Jesus autem cum discipulis suis secessit ad mare: et multa turba a Galilæa et Judæa secuta est eum,
8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
et ab Jerosolymis, et ab Idumæa, et trans Jordanem: et qui circa Tyrum et Sidonem multitudo magna, audientes quæ faciebat, venerunt ad eum.
9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.
Et dicit discipulis suis ut navicula sibi deserviret propter turbam, ne comprimerent eum:
10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
multos enim sanabat, ita ut irruerent in eum ut illum tangerent, quotquot habebant plagas.
11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: “Ti si Sin Božji!”
Et spiritus immundi, cum illum videbant, procidebant ei: et clamabant, dicentes:
12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
Tu es Filius Dei. Et vehementer comminabatur eis ne manifestarent illum.
13 Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.
Et ascendens in montem vocavit ad se quos voluit ipse: et venerunt ad eum.
14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati
Et fecit ut essent duodecim cum illo: et ut mitteret eos prædicare.
15 s vlašću da izgone đavle.
Et dedit illis potestatem curandi infirmitates et ejiciendi dæmonia.
16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
Et imposuit Simoni nomen Petrus:
17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,
et Jacobum Zebedæi, et Joannem fratrem Jacobi, et imposuit eis nomina Boanerges, quod est, Filii tonitrui:
18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca
et Andream, et Philippum, et Bartholomæum, et Matthæum, et Thomam, et Jacobum Alphæi, et Thaddæum, et Simonem Cananæum,
19 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
et Judam Iscariotem, qui et tradidit illum.
20 I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
Et veniunt ad domum: et convenit iterum turba, ita ut non possent neque panem manducare.
21 Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!”
Et cum audissent sui, exierunt tenere eum: dicebant enim: Quoniam in furorem versus est.
22 I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”
Et scribæ, qui ab Jerosolymis descenderant, dicebant: Quoniam Beelzebub habet, et quia in principe dæmoniorum ejicit dæmonia.
23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
Et convocatis eis in parabolis dicebat illis: Quomodo potest Satanas Satanam ejicere?
24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
Et si regnum in se dividatur, non potest regnum illud stare.
25 Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
Et si domus super semetipsam dispertiatur, non potest domus illa stare.
26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
Et si Satanas consurrexerit in semetipsum, dispertitus est, et non poterit stare, sed finem habet.
27 Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!”
Nemo potest vasa fortis ingressus in domum diripere, nisi prius fortem alliget, et tunc domum ejus diripiet.
28 Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
Amen dico vobis, quoniam omnia dimittentur filiis hominum peccata, et blasphemiæ quibus blasphemaverint:
30 Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”
Quoniam dicebant: Spiritum immundum habet.
31 I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
Et veniunt mater ejus et fratres: et foris stantes miserunt ad eum vocantes eum,
32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!”
et sedebat circa eum turba: et dicunt ei: Ecce mater tua et fratres tui foris quærunt te.
33 On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?”
Et respondens eis, ait: Quæ est mater mea et fratres mei?
34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje!
Et circumspiciens eos, qui in circuitu ejus sedebant, ait: Ecce mater mea et fratres mei.
35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”
Qui enim fecerit voluntatem Dei, hic frater meus, et soror mea, et mater est.
