< Marko 2 >
1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
Atangtho vah, Jisuh teh Kapernuam kho bout a kâen teh, imthungkhu vah ao tie kamthang a thai awh navah,
2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
Taminaw teh takhang hmalah totouh king kakawi lah a kamkhueng awh. Ahnimouh koe Jisuh ni phung a dei pouh.
3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
Hatnavah, kamkhuen e tami hah, tami pali touh ni a kâkayawt awh teh Jisuh koevah a thokhai awh.
4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Hatei, tami muen akawi dawkvah Jisuh koe phatkhai thai awh hoeh. Hatdawkvah, Jisuh a onae tueng koe lemphu a rake awh teh, phailei dawk hoi a pabo awh.
5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.”
Jisuh ni hotnaw e a yuemnae a hmu navah, ka kamkhuen e tami hanlah ka ca na yonnae teh ngaithoum lah ao toe atipouh.
6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
Hote hmuen koe ka tahung e cakathutkungnaw niyah,
7 “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”
hete tami ni bangkongmaw Cathut pathoenae lawk a dei. Cathut hloilah, apimaw yon ka ngaithoum thai telah a lung thung hoi ati awh.
8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi?
Ahnimae lungthin thung a pouknae hah Jisuh ni muitha lahoi tang a panue teh, bangkongmaw telah na pouk awh, atipouh.
9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'
Ka kamkhuen e tami koe bang lawk maw dei ka yawihnawn, nange yon ngaithoum lah ao toe tie lawk maw dei ka yawi, thaw haw phailei kalawng nateh cet leih tie maw dei ka yawihnawn atipouh.
10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu:
Tami Capa teh talai van dawk yon ngaithoum thainae kâ a tawn tie a panue thai awh nahan, thaw leih,
11 “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!”
na phailei ka lawng nateh, nama im cet leih, telah ka kamkhuen e koe a dei pouh.
12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”
Hote tami ni hai tang a kangdue teh, a phailei a kalawng teh taminaw pueng e hmalah a cei. Tami pueng a kângairu awh teh, het patetlah e vai touh hai ka hmawt boi hoeh, telah a dei awh teh, Cathut a pholen awh.
13 Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.
Hat hoiyah, Jisuh teh Galilee tuipui teng vah bout a cei. Tamihupui teh ahni koe a tho awh teh a cangkhai.
14 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.
A cei navah Alfe e capa tamuk cawngnae im dawk ka tahung e Levih hah a hmu. Jisuh ni ka hnukkâbang awh atipouh. Hluet a thaw teh a hnuk a kâbang.
15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
Jisuh teh Levih im vah tangmin bu a ca lahun navah, tamuk kacawngnaw, tamikayonnaw hoi a hnukkâbangnaw hai a ca awh van. Ahnimanaw teh a hnuk a kâbang awh.
16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede s carinicima i grešnicima?”
Hottelah, Jisuh teh tamuk kacawngnaw, tami kahawihoehnaw hoi rawca rei a ven awh e hah, cakathutkungnaw hoi Farasinaw ni a hmu awh navah, bangkongmaw tamuk kacawngnaw hoi tami kahawihoehnaw hoi reirei a canei vaw telah a hnukkâbangnaw koe ati awh.
17 Čuvši to, Isus im reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.”
Jisuh ni khout a thai teh, a tak kadamnaw ni tâsibawi panki hoeh. Ka damhoehnaw ni dueng doeh tâsibawi a panki awh. Tami kalannaw kaw hanelah ka tho hoeh. Tamikayonnaw kaw hanelah doeh ka tho atipouh.
18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”
Jawhan e hnukkâbangnaw hoi Farasinaw teh, rawca ouk a hai awh. Tami tangawn ni Jisuh koe a tho awh teh, Jawhan hnukkâbangnaw hoi Farasi hnukkâbangnaw teh rawca a hai awh nahoehmaw. Bangkongmaw Bawipa nange hnukkâbangnaw teh rawca a hai awh hoeh vaw telah a pacei awh.
19 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti.
Jisuh ni yupaluenkung teh a huikonaw hoi cungtalah ao navah rawca ouk a hai a boimaw. A o nathung teh rawca ouk hai boi awh hoeh.
20 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!”
Hatei, yupaluenkung ni a ceitakhainae tueng kaawm han. Hat torei teh, ahnimanaw hai rawca a hai awh van han.
21 “Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.”
Apipatethai angki karuem bo nahanelah, lukkarei a katha e hno boihoeh. Hottelah boipawiteh lukkarei a katha e ni a karuem e teh hoehoe a kâphi sak han.
22 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!”
Hat hoiyah, apipatet ni hai misurtui katha e hah phaivuen umruem dawk hlun boihoeh. Hottelah hlun pawiteh misurtui katha e ni phaivuen umruem e hah tangpawk sak vaiteh, atui hoi a um a rawk han. Hatdawkvah, misurtui katha teh phaivuen umtha dawk hlun han atipouh.
23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:
Sabbath hnin vah Jisuh hoi hnukkâbangnaw kahlawng a cei awh teh, catun law koe a pha awh navah, a hnukkâbangnaw ni catun vui hah a pahroe awh.
24 “Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?”
Hatnavah Farasinaw ni khenhaw! sabbath hnin vah sak hoeh hane kawi, ahnimanaw ni bangkongmaw a sak awh telah Bawipa a pacei awh.
25 Isus im odgovori: “Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci?
Bawipa ni, vaihma kacue Abiathar se nah Devit siangpahrang teh a huinaw hoi a vonhlam awh navah,
26 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?”
Cathut e imthung a kâen teh, vaihmanaw dueng ni a cakawi e vaiyei hah a ca teh, a huinaw hai a poe e hah vai touh boehai na touk boi awh hoeh maw.
27 I govoraše im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
Hathnukkhu hoiyah, sabbath teh tami hanlah sak pouh e doeh, Sabbath hanelah tami sak e na hoeh.
28 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!”
Hothloilah, tami Capa teh sabbath bawi lah ao, atipouh.