Malahija 1
1 Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji.
Pǝrwǝrdigardin Malakiƣa yüklǝngǝn wǝⱨiy, u arⱪiliⱪ Israilƣa kǝlgǝn: —
2 Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: “Po čemu si nas ljubio?” Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina -
— Mǝn silǝrni sɵyüp kǝldim — dǝydu Pǝrwǝrdigar, — biraⱪ silǝr: «Sǝn bizni ⱪandaⱪmu sɵyüp kǝlding?» — dǝysilǝr. Əsaw Yaⱪupⱪa aka bolƣan ǝmǝsmu? — dǝydu Pǝrwǝrdigar, — biraⱪ Yaⱪupni sɵydüm,
3 ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima.
Əsawƣa nǝprǝtlǝndim; uning taƣlirini qɵl ⱪildim, mirasini qɵl-bayawandiki qilbɵrilǝrgǝ tapxurup bǝrdim.
4 Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!” ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka!
Edom: «Biz wǝyran ⱪilinduⱪ, biraⱪ biz harabilǝxkǝn jaylarni ⱪaytidin ⱪurup qiⱪimiz» — desǝ, samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar mundaⱪ dǝydu: — — Ular ⱪuridu, biraⱪ Mǝn ɵrüymǝn; hǝⱪlǝr ularni «Rǝzillikning zemini», «Pǝrwǝrdigar mǝnggügǝ ƣǝzǝplinidiƣan ǝl» dǝp ataydu.
5 Vaše će oči vidjeti, i reći ćete: “Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske.”
Silǝrning kɵzliringlar buni kɵrüp: «Pǝrwǝrdigar Israil qegrasining sirtida uluƣlandi!» — dǝysilǝr.
6 Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: “Čime smo prezreli ime tvoje?”
— Oƣul atisini, ⱪul igisini ⱨɵrmǝtlǝydu; ǝmdi Mǝn ata bolsam, ⱨɵrmitim ⱪeni? Igǝ bolsam, Mǝndin bolƣan ǝyminix ⱪeni? — samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar silǝrgǝ xundaⱪ dǝydu, i Mening namimni kǝmsitkǝn kaⱨinlar! Biraⱪ silǝr: «Biz nemǝ ⱪilip namingni kǝmsitiptuⱪ?» — dǝysilǝr.
7 Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: “Čime te oskvrnismo?” Time što kažete “Stol je Jahvin stvar nevažna!”
Silǝr ⱪurbangaⱨim üstigǝ bulƣanƣan ozuⱪni sunisilǝr; andin silǝr: «Biz nemǝ ⱪilip seni bulƣap ⱪoyduⱪ?» — dǝysilǝr; ǝmǝliyǝttǝ silǝr: «Pǝrwǝrdigarning dastihinining tayini yoⱪtur» — dǝysilǝr.
8 A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama.
Kor malni ⱪurbanliⱪⱪa sunsanglar, bu ⱪǝbiⱨlik ǝmǝsmu? Tokur yaki kesǝl malni ⱪurbanliⱪⱪa sunsanglar, bu ⱪǝbiⱨlik ǝmǝsmu? Ⱨazir buni sening waliyingƣa sunup baⱪ; u sǝndin hursǝn bolamdu? Sanga yüz-hatirǝ ⱪilamdu? — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar.
9 Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.
— Əmdi, ⱪeni, silǝr Tǝngridin bizgǝ xǝpⱪǝt kɵrsǝtkǝysǝn dǝp ɵtünüp beⱪinglar; ⱪolunglardin muxular kǝlgǝndin keyin, U silǝrdin ⱨǝrⱪandiⱪinglarni ⱪobul ⱪilamdu? — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar.
10 O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše.
— Aranglardin dǝrwazilarni etip ⱪoyƣudǝk birsi qiⱪmamdu? Xundaⱪ bolƣanda silǝr ⱪurbangaⱨimda bikardin-bikar ot ⱪalap yürmǝyttinglar. Mening silǝrdin ⱨeq hursǝnlikim yoⱪ, — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar, — wǝ ⱪolunglardin ⱨeqⱪandaⱪ «axliⱪ ⱨǝdiyǝ»ni ⱪobul ⱪilmaymǝn.
11 Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima - govori Jahve nad Vojskama.
Kün qiⱪardin kün patarƣa Mening namim ǝllǝr arisida uluƣ dǝp ⱪarilidu; ⱨǝrbir jayda namimƣa huxbuy selinidiƣan bolidu, pak bir «axliⱪ ⱨǝdiyǝ» sunulidu; qünki namim ǝllǝr arisida uluƣ dǝp ⱪarilidu, — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar.
12 Ali vi ga skvrnite kada govorite: “Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!”
Biraⱪ silǝr bolsanglar: «Pǝrwǝrdigarning dastihini bulƣanƣan, uning mewisi, yǝni ax-ozuⱪi nǝprǝtliktur» — degininglarda, silǝr uni ⱨaram ⱪilisilǝr;
13 Kažete još: “Gle, šteta truda!” i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama.
wǝ silǝr: «Mana, nemidegǝn awariqilik!» dǝysilǝr wǝ Manga ⱪarap dimiƣinglarni ⱪaⱪisilǝr, — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar, — silǝr yarilanƣan, tokur ⱨǝm kesǝl mallarni elip kelisilǝr. Ⱪurbanliⱪ-ⱨǝdiyilǝrni xu peti elip kelisilǝr; Mǝn buni ⱪolunglardin ⱪobul ⱪilamdimǝn? — dǝydu Pǝrwǝrdigar.
14 Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje među narodima.
Bǝrⱨǝⱪ, padisida ⱪoqⱪar turup, Rǝbkǝ ⱪilƣan ⱪǝsimini ada ⱪilix üqün bulƣanƣan nǝrsini ⱪurbanliⱪ ⱪilidiƣan aldamqi lǝnǝtkǝ ⱪalidu; qünki Mǝn uluƣ Padixaⱨdurmǝn, namim ǝllǝr arisida ⱨɵrmǝtlinidiƣan bolidu, — dǝydu samawi ⱪoxunlarning Sǝrdari bolƣan Pǝrwǝrdigar.
