< Luka 1 >
1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
Habiendo muchos tentado a poner en orden la historia de las cosas que entre nosotros han sido del todo certificadas,
2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
Como nos las enseñaron los que desde el principio fueron testigos de vista, y ministros de la palabra:
3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
Háme parecido bueno también a mí, después de haber entendido todas las cosas desde el principio con diligencia, escribírte las por orden, oh muy buen Téofilo,
4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
Para que conozcas la verdad de las cosas, en las cuales has sido enseñado.
5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
Hubo en los días de Heródes rey de Judea, un sacerdote llamado Zacarías, de la clase de Abías; y su mujer era de las hijas de Aarón, llamada Elisabet.
6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Y eran ambos justos delante de Dios, andando en todos los mandamientos y estatutos del Señor sin reprensión.
7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Y no tenían hijo; porque Elisabet era estéril, y ambos eran ya avanzados en sus días.
8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
Y aconteció, que administrando Zacarías el sacerdocio delante de Dios en el orden de su clase,
9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
Conforme a la costumbre del sacerdocio, salió en suerte a quemar incienso, entrando en el templo del Señor.
10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
Y toda la multitud del pueblo estaba fuera orando a la hora del incienso.
11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
Y le apareció el ángel del Señor que estaba a la mano derecha del altar del incienso.
12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
Y se turbó Zacarías viéndo le, y cayó temor sobre él.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
Mas el ángel le dijo: Zacarías, no temas; porque tu oración ha sido oída; y tu mujer Elisabet te parirá un hijo, y llamarás su nombre Juan;
14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
Y tendrás gozo y alegría, y muchos se gozarán de su nacimiento;
15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
Porque será grande delante de Dios; y no beberá vino ni sidra; y será lleno del Espíritu Santo aun desde el vientre de su madre.
16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
Y a muchos de los hijos de Israel convertirá al Señor Dios de ellos;
17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
Porque él irá delante de él con el espíritu y virtud de Elías, para convertir los corazones de los padres a los hijos, y los rebeldes a la prudencia de los justos, para aparejar al Señor pueblo perfecto.
18 Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”
Y dijo Zacarías al ángel: ¿En qué conoceré esto? porque yo soy viejo, y mi mujer avanzada en días.
19 Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
Y respondiendo el ángel, le dijo: Yo soy Gabriel, que estoy delante de Dios; y soy enviado a hablarte, y a darte estas buenas nuevas.
20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”
Y he aquí, serás mudo, y no podrás hablar, hasta el día que esto sea hecho; por cuanto no creíste a mis palabras, las cuales se cumplirán a su tiempo.
21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
Y el pueblo estaba esperando a Zacarías, y se maravillaban que él se tardase tanto en el templo.
22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Y saliendo, no les podía hablar; y entendieron que había visto visión en el templo; y él les hablaba por señas; y quedó mudo.
23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
Y fue, que cumplidos los días de su ministerio, se vino a su casa.
24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
Y después de aquellos días concibió su mujer Elisabet, y se escondió por cinco meses, diciendo:
25 “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
Porque el Señor me hizo esto en los días en que miró para quitar mi afrenta entre los hombres.
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
Y al sexto mes el ángel Gabriel fue enviado de Dios a una ciudad de Galilea, que se llama Nazaret,
27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
A una virgen desposada con un varón que se llamaba José de la casa de David; y el nombre de la virgen era María.
28 Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
Y entrando el ángel a donde estaba ella, dijo: Tengas gozo, altamente favorecida, el Señor es contigo: bendita tú entre las mujeres.
29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
Mas ella, como le vio, se turbó de su hablar; y pensaba que salutación fuese esta.
30 No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Entonces el ángel le dijo: María, no temas, porque has hallado gracia delante de Dios.
31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
Y he aquí, que concibirás en el vientre, y parirás un hijo, y llamarás su nombre Jesús.
32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
Este será grande, e Hijo del Altísimo será llamado, y le dará el Señor Dios el trono de David su padre;
33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” (aiōn )
Y reinará en la casa de Jacob eternamente, y de su reino no habrá cabo. (aiōn )
34 Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”
Entonces María dijo al ángel: ¿Cómo será esto? porque no conozco varón.
35 Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
Y respondiendo el ángel, le dijo: El Espíritu Santo vendrá sobre ti, y la virtud del Altísimo te hará sombra; por lo cual también lo Santo que de ti nacerá, será llamado Hijo de Dios.
36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Y, he aquí, Elisabet tu parienta, también ella ha concebido un hijo en su vejez; y éste es el sexto mes a ella que era llamada la estéril;
37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Porque ninguna cosa es imposible para Dios.
38 Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
Entonces María dijo: He aquí la sierva del Señor, hágase en mí conforme a tu palabra. Y el ángel se partió de ella.
39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
En aquellos días levantándose María, fue a la serranía con priesa a una ciudad de Judá.
40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Y entró en casa de Zacarías, y saludó a Elisabet.
41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Y aconteció, que como oyó Elisabet la salutación de María, la criatura saltó en su vientre; y Elisabet fue llena de Espíritu Santo,
42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Y exclamó a gran voz, y dijo: Bendita tú entre las mujeres, y bendito el fruto de tu vientre.
43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
¿Y de dónde esto a mí, que venga la madre de mi Señor a mí?
44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Porque he aquí, que como llegó la voz de tu salutación a mis oídos, la criatura saltó de alegría en mi vientre.
45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Y bienaventurada la que creyó, porque se cumplirán las cosas que le fueron dichas de parte del Señor.
46 Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina,
Entonces María dijo: Engrandece mi alma al Señor:
47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Y mi espíritu se alegró en Dios mi Salvador.
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Porque miró a la bajeza de su sierva; porque, he aquí, desde ahora me llamarán bienaventurada todas las generaciones.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Porque me ha hecho grandes cosas el poderoso; y santo es su nombre,
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Y su misericordia es de generación a generación a los que le temen.
51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Hizo valentía con su brazo: esparció los soberbios en el pensamiento de su corazón.
52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Quitó los poderosos de los tronos, y levantó a los humildes.
53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
A los hambrientos hinchió de bienes; y a los ricos envió vacíos.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:
Socorrió a Israel su siervo, acordándose de su misericordia,
55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (aiōn )
Como habló a nuestros Padres, a Abraham y a su simiente para siempre. (aiōn )
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Y se quedó María con ella como tres meses; y se volvió a su casa.
57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Y a Elisabet se le cumplió el tiempo de parir, y parió un hijo.
58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Y oyeron los vecinos y los parientes que Dios había hecho grande misericordia con ella, y se alegraron con ella.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
Y aconteció, que al octavo día vinieron para circuncidar al niño, y le llamaban del nombre de su padre, Zacarías.
60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
Y respondiendo su madre, dijo: No; sino Juan será llamado.
61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
Y le dijeron: ¿Por qué? nadie hay en tu parentela que se llame por este nombre.
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
Y hablaron por señas a su padre, como le quería llamar.
63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
Y demandando la tablilla, escribió, diciendo: Juan es su nombre. Y todos se maravillaron.
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Y luego fue abierta su boca, y suelta su lengua, y habló bendiciendo a Dios.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
Y vino un temor sobre todos los vecinos de ellos; y en toda la serranía de Judea fueron divulgadas todas estas cosas.
66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Y todos los que las oían, las guardaban en su corazón, diciendo: ¿Quién será este niño? Y la mano del Señor era con él.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Y Zacarías su padre fue lleno de Espíritu Santo, y profetizó, diciendo:
68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
Bendito el Señor Dios de Israel, que visitó, e hizo redención a su pueblo.
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
Y nos enhestó el cuerno de salud en la casa de David su siervo.
70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: (aiōn )
Como habló por boca de sus santos profetas, que fueron desde el principio: (aiōn )
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
Salvación de nuestros enemigos, y de mano de todos los que nos aborrecieron:
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
Para hacer misericordia con nuestros padres, y acordarse de su santo concierto:
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
Del juramento que juró a Abraham nuestro padre,
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
Que nos daría él: que libertados de las manos de nuestros enemigos, le serviríamos sin temor,
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
En santidad y justicia delante de él, todos los días de nuestra vida.
76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,
Tú, empero, o! niño, profeta del Altísimo serás llamado; porque irás delante de la faz del Señor, para aparejar sus caminos:
77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,
Dando ciencia de salvación a su pueblo para remisión de sus pecados:
78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine
Por las entrañas de misericordia de nuestro Dios, con que nos visitó de lo alto el oriente,
79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.”
Para dar luz a los que habitan en tinieblas y en sombra de muerte; para encaminar nuestros pies por camino de paz.
80 Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Y el niño crecía, y era confortado en espíritu, y estuvo en los desiertos hasta el día que se mostró a Israel.